VK HDZ-SDP

Ne tako davno javljale su se manje-više stidljive tvrdnje da bi za Hrvatsku bilo najbolje reduciranje politike na dvostranačje. Unatoč takvim sporadičnim tvrdnjama taj stav nikada nije postao i nečiji otvoreni politički ideal. Čak i oni koji su zagovaranje velike koalicije HDZ-a i SDP-a" prihvatili kao svoj dragovoljni politički zadatak", utvarajući si da pisanjem o toj VK pripremaju teren" za takvu mogućnost, nisu bili decidirani je li to, zbog nekih viših interesa", i njihov ideal.

Nakon što su naši nadobudni opinion makeri odigrali ulogu nečijeg medija glede pripreme puka za mogućnost velike koalicije HDZ-a i SDP-a", o VK se dugo šutjelo. Prvo ju je (očekivano) spomenuo predsjednik HSP-a, a potom (neočekivano) i predsjednik Republike. Đapićeva se tvrdnja može shvatiti kao rezonska politička objeda, koja po principu jednim udarcem dvije muhe", sugerira, da izbor između SDP-a i HDZ-a i nije izbor, a da im je HSP jedina prava alternativa. No, ideja predsjednika Mesića o takvoj koaliciji je iznenađenje. Njome su se iznenadili i šefovi HDZ-a i SDP-a. Ili možda hine iznenađenje?

No, ako se ipak dogodi što biti ne može", i za što i Ivo Sanader i Zoran Milanović  tvrde da je nemoguće, hrvatska će politika biti lišena ne samo bipolarnosti, nego i pluralnosti. Može li netko zamisliti bilo kakvu koaliciju britanskih laburista i konzervativaca, američke Demokratske i Republikanske stranke? Kakav to veliki razlog imaju SDP i HDZ pa da uđu u neku službenu političku koaliciju? Prijeti li Hrvatskoj rat, neka dugoročna i katostrofalna epidemija, izlijevanje Jadranskog mora? Ulazak HDZ-a i SDP-a u bilo kakvu koaliciju, pa i u neku vladu nacionalnog jedinstva", ujedno je i kraj kakvog-takvog hrvatskog višestranačja.