Kad čujem koga da kaže “Pustimo prošlost, okrenimo se budućnosti”, znam da nema časne namjere. Zašto bi kome smetala prošlost, ako s njom nema neraščišćene račune!? Od triju agregatnih stanja naših života samo je prošlost nepromjenjiva. Sadašnjost je treptaj, predragocjen i jedini naš prezent, ali ipak tek treptaj, a budućnost možda nikada nećemo doživjeti. Život vječni? Tko dočeka, pričat će. Samo prošlost zna kakvi smo uistinu (bili), pa kad tko zatraži da joj se okrenu leđa, siguran sam da nešto hoće sakriti. Govorim o prošlosti, a mislim na povijest kao disciplinu koja se, u ime tzv. povijesne istine, bavi slaganjem, preslagivanjem, tumbanjem, pa i običnim, neotesanim krivotvorenjem prošlosti.
Povijest formalno pišu povjesničari, a stvarno je diktira vlast. I, sad, ovisno o tome kakva je vlast, takva će biti i povijest. U našem hrvatskom slučaju to znači da smo imali tursku hrvatsku povijest, mađarsku hrvatsku povijest, pa mletačku, austrijsku, jugoslavensku i bog te pitaj kakvu sve ne hrvatsku povijest, a da od uspostave hrvatskog suvereniteta 1991. nastojimo napisati hrvatsku hrvatsku povijest. Vlast je u Republici Hrvatskoj demokratska, nema monopol na istinu i povjesničari imaju dovoljno širok prostor za slobodno istraživanje nacionalne i opće povijesti. Mogu napokon o svojoj i tuđoj prošlosti progovoriti i s hrvatskog stajališta. Tako su naši historičari i učinili (tj. pokušavaju učiniti), no od prvog retka što su ga u slobodnoj Hrvatskoj ispisali ne mogu umaknuti prokletstvu: Pustite prošlost, okrenite se budućnosti! Da prijetnja dolazi od nekadašnjih boraca za tenkovine jugoslavenske historiografije, ne bi se imalo što reći. Kad nekome propadne država, može mu se tolerirati i raspad smisla za realnost. Ali, nemoguće je razumjeti neraspoloženje koje prema istraživanju povijesti dolazi iz krugova hrvatske vlasti. Ide to dotle da je naša vlast čak spremna i sama sudjelovati u cementiranju povijesnih krivotvorina koje više ne brane čak ni njihovi tvorci.
Početkom kolovoza 1941. razjarena i mržnjom prema Hrvatima obnevidjela rulja sravnila je sa zemljom nebranjeno hrvatsko selo Boričevac u Lici i sve okolne zaseoke. Većina je seljana na vrijeme pobjegla, a oni koji nisu mogli/htjeli pobjeći pobijeni su ili živi spaljeni u svojim kućama. Bio je to školski primjer ratnog zločina i genocida. Nad njim se zgrozila i Komunistička partija i jednog svog člana koji se našao među vođama ustanika-zločinaca osudila na smrt. Ali zakratko, jer mu je brzo sve oprostila i dala čin generala, a dan kad je genocid počeo, 27. srpnja 1941., proglasila Danom ustanka naroda Hrvatske protiv fašizma! Slavio se taj sramotni dan i u historiografiji opravdavao 45 godina, a da bi sjećanje bilo vječno, podignut mu je u Srbu spomenik. Iz osvete koju je lako razumjeti (ne i opravdati) spomenik je kao velika laž dignut u zrak. I sad nad sudbinom tog spomena na zločin i genocid nariče hrvatska Vlada i s milijun kuna financira njegovu obnovu! Sve zbog onog kobnog: Pustite!
Kolumna
Vlada nariče nad spomenikom pokolju
Kad netko kaže “Pustimo prošlost, okrenimo se budućnosti”, znam da nema časne namjere
STIGLI U ZAGREB
Nijemci šokirani zagrebačkim stadionom: Ovog nema u Njemačkoj. Ovo je nešto sasvim drugačije
"Ne brinem se zbog stadiona, već sam bio ovdje. Stadion i travnjak neće imati veze s našom igrom", rekao je trener njemačke momčadi Nuri Sahin
STIGLI I DAČIĆ, VULIN...
FOTO Pogledajte kako je izgledao pogreb jednog od najskandaloznijih političara u Srbiji: Jedva se probijali do groba
Palma je nekad usko surađivao sa Željkom Ražnatovićem Arkanom, vođom četničkih i paravojnih postrojbi, s kojim je 1993. osnovao Stranku srpskog jedinstva
TUŽNE VIJESTI
Preminuo je domaći glazbenik: 'Zauvijek je otišao naš dobri duh, bez tebe nikad više neće biti isto'
Mario Šeperić bio je frontman, basist i jedan od osnivača Grupe Romantic. Radi se o grupi koja se ističe kao prateća grupa Mladena Grdovića na nastupima.
Najpoznatije stablo u Hrvatskoj i poslastica, koja nadilazi granice gastro užitka
Devet posto Hrvata to čini svaki tjedan, 47 posto barem jednom mjesečno, a češće to rade oni s višim prihodima
Zato treba pisati o ovakvim stvarima, a to je posao vas novinara prije svega