Vladi trebaju fajteri, Linić pa čak i Čačić

Desnica je jedva dočekala. Kažu da se vlada lijeve koalicije, koja je elegantno pobijedila na parlamentarnim izborima, raspada već nakon 45 dana. Premijer i njegov prvi potpredsjednik javno se natežu oko nekog zakona, nakon što ga je napala SDP-ova ministrica. Čačića kritizira čak i njegova Vesna Pusić. Koalicija je opet pukla. Takve su, kažu, lijeve koalicije. Milanović kao ni Račan nije u stanju kontrolirati koalicijsku vladu ...

Budalaštine.

Dobri običaji i politička tradicija traže da mrtve i ranjene zbrajamo nakon prvih sto dana jedne vlade. To, naravno, ne znači da ih treba štedjeti niti jedan dan. Ali trebalo bi imati malo strpljenja. Pa većinska je Hrvatska izabrala ovu vlast.

Jadranka Kosor kao prinudna stečajna upraviteljica Sanaderove Hrvatske prvih nekoliko mjeseci imala je apsolutnu potporu javnosti i simpatije medija. Kritike su počele od trenutka kada je trebalo povlačiti krupne i teške poteze. I kad se počelo odmotavati klupko kriminala, pljačke i korupcije. Jaki, bolni i mnogima preteški potezi očekuju se i od ove vlade. Nije lako smanjivati plaće, oduzimati beneficije, kresati prava. Nije lako političaru svjesno postajati nepopularan.

Za takve korake potrebna je ponajprije politička volja, ali i jaki i sposobni ljudi. U ovoj vladi to se očekuje od Milanovića, ali možda još i prije od Radimira Čačića i Slavka Linića. I zato su upravo oni najčešća meta napada. Udari dolaze s desna i s lijeva, s boka i s leđa. Linić se s tim poslovično dobro nosi. Tvrd i tvrdoglav, uporan i nepopustljiv. Nateže se s ministrima kojima ruši proračun, a time i osobne ambicije, najavljuje otkaze, smanjivanja plaća...

A tek ga čekaju prosvjedi seljaka, škverova, radnika propalih građevinskih tvrtki, ribara, svih onih koji su ostali bez posla i kruha. Čačiću je, realno, puno teže. Možda si jest sam kriv: arogantan je, ispada grub, vrijeđa novinare bez potrebe, prebrzo i nesmotreno vozi. I još k tome – čeka ga Mađarska. A za to postoje najmanje tri scenarija.

Ako ga mađarski sud osudi na zatvorsku kaznu, to je kraj njegove političke karijere. HNS ostaje u Kukuriku koaliciji, neko vrijeme malo obezglavljen, ali siguran koalicijski partner. Ako ga osude na uvjetnu kaznu, morat će ga se podsjetiti da je pravno i to kazna. Kako je sam rekao da u slučaju osuđujuće presude napušta politiku, to je opet kraj političke karijere. Teško je vjerovati da će mađarsko pravosuđe presuđivati pod utjecajem činjenice da sude drugom čovjeku vlade prijateljske susjedne zemlje i osloboditi ga.

Kako god bilo, Čačić će ovako napet i nervozan, čekati drugostupanjsku, pa onda pravomoćnu presudu, a to se može otegnuti. Žalit će se do Boga jer on je borac. I tu nastaju problemi za Zorana Milanovića i Vladu.

Hrvatskoj, naime, danas treba sposobni fajter kakav je Čačić. Svakoj vladi trebaju beskompromisni ljudi poput Čačića i Linića, ljudi koji se ne boje ulice, prosvjeda i bezrazložnih kritika. Ne trebaju Milanoviću svileni kalkulanti nego oni koji su u stanju stati pred traktore, reći onima koji su možda i prevareni da se NEMA. Nogometnim rječnikom rečeno, trebaju mu tri Gattusa, a s ovakvim Čačićem ima jednog i pol.

Logično je što ga oporba čereči i čeka iza svake krivine. To im je posao i upravo to od njih očekuju oni koji su im dali svoj glas. Milanoviću, s druge strane, preostaje samo da čeka. Pobjednička koalicija je čvrsta s Čačićem i bez njega. Ali javnost, mediji i analitičari moraju imati strpljenja i dati vremena Vladi da nešto napravi. Jer, nije na kocki vlast ljevice ili vlast desnice. U pitanju su naše plaće, naše mirovine, zdravstvena osiguranja...