Vladimir Gligorov: Stabilnost kune platit ćete nižim rastom BDP-a

Bečki Institut za međunarodna gospodarska istraživanja procjenjuje da će jugoistočna Europa, nakon ovogodišnjeg pada, osjećati posljedice krize još i cijelu 2010. godinu, a tek bi od 2011. moglo doći do rasta i postupnog oporavka.

Institutov stručnjak za Balkan dr. Vladimir Gligorov vjeruje da će zbog politike koju vodi, kako fiskalne tako i monetarne, oporavak Hrvatske biti nešto sporiji. Gligorov je nedavno pred austrijskim poduzetnicima u tamošnjoj gospodarskoj komori najavio niz rebalansa proračuna u cijeloj regiji, kod kojih bi smanjenja mogla biti između 10 i 15 posto.

• Hrvatska je Vlada nakon puno otezanja i pritisaka krenula u pripremu rebalansa proračuna. Iako svi relevantni ekonomisti i instituti sugeriraju Vladi da smanji troškove 10 posto, premijer i neki dan kaže da će ići na blažu varijantu smanjenja rashoda. Griješi li Sanader kad zadržava stečena prava većine korisnika državnog proračuna i građana?
– U načelu, Vlada ne bi trebala voditi procikličnu fiskalnu politiku. Dakle, ako se usporava rast ili se, kao što je vjerojatnije, ulazi u recesiju, smanjenje javne potrošnje imat će dodatni negativni efekt na rast. Ako se ionako očekuje povećanje privatne štednje, dakle i kada je riječ o kućanstvima i o poduzećima, održanje ukupne potražnje u povećanoj će mjeri ovisiti o javnoj potrošnji. Opet, teže je smanjivati prava nego diskrecijsku potrošnju. Drugo, i ključno pitanje jest može li se naći novac da se financira planirana javna potrošnja. To je, u biti, pitanje mogućnosti države da se zaduži na stranom komercijalnom tržištu i po kojoj cijeni.

• Treba li smanjivati plaće i mirovine?
– Realno smanjenje plaća vjerojatno je neizbježno kako bi se povećala konkurentnost hrvatske privrede. Mirovine su obično indeksirane, u većoj ili manjoj mjeri, na plaće, tako da bi to dovelo i do realnog smanjenja penzija. U Hrvatskoj je problem i broja umirovljenika, posebno zato što je broj zaposlenih relativno mali. No, ako imate fiksni tečaj, što je hrvatski slučaj, potrebno je nominalno smanjivanje zarada, prema tome i penzija, a to je, kao što je jasno iz dosadašnjeg iskustva, veoma komplicirano i teško ostvariti.

• Vlada je objavila desetak mjera, Čačić bi rekao namjera, jer zasad ništa nije konkretizirano. Kako komentirate te najave?
– Mislim da su sve to zaista namjere. To i ne može biti drukčije budući da sve one imaju fiskalne konzekvence, pa se konkretno može razgovarati samo kada se bude pravio rebalans budžeta.

• Jedna od njih je stimuliranje kamata za stambene kredite. Je li to dobar put da se sačuva tržište nekretnina i kupovna moć?
– Generalno mislim da nije dobro zaboraviti na efikasnost kada se suočavate s teškoćama, pa i s krizom. Subvencioniranje kamata loše je sa stanovišta efikasnosti. Ako država želi preuzeti nečije otplate kredita, to bi trebalo i učiniti. No, sada je stanje na tržištu nekretnina takvo da je vjerojatno bolje da se cijene nekretnina prilagode potražnji, jer je sva prilika da su bile napuhane. Nema smisla da porezni obveznik puše u mjehur od sapunice.

• Osim laganog smanjenja rashoda, Vlada je sklona i uvođenju novih poreza. Spominju se trošarine na mobitele, veći PDV, pa i porez na imovinu. Kakav će biti utjecaj novog poreznog tereta?
– Ako nema mogućnosti zaduživanja ili je ono preskupo, povećanje poreza je, na žalost, neizbježno. Opet, to će imati prociklične posljedice, to jest, produbit će recesiju. Ovo pogotovu jer bi to značilo veći PDV, jer svi drugi alternativni izvori nisu dovoljni.

• Vlada planira u svibnju iznijeti državne obveznice na inozemna tržišta, zasad se spominje svota od 800 milijuna pa i do 1,5 milijardi eura. Hoće li obveznice naći kupce? Je li racionalno zaduživati se uz kamatnu stopu iznad 10 posto?
– Zaduživanje svakako treba očekivati. Održivost javnog duga nije trenutačno problem, tako da je svakako jedna mogućnost da se sada poveća fiskalni deficit, a da se nakon oporavka privrede teži fiskalnom suficitu kako bi se otplatili dugovi. Problem je hoće li se moći naći kreditori i je li cijena prihvatljiva.

Kamatna stopa mogla bi biti previsoka jer tržište ocjenjuje da su fiskalni rizici, za razliku od postojećih fiskalnih obveza, veliki i možda neće biti održivi. Ovo je prije svega u vezi sa stranim dugom. On ima neodrživ rast. Tako tržište može procijeniti da bi privatni sektor mogao imati teškoća s refinanciranjem stranih dugova, što bi onda moglo povećati javne obveze ako bi došlo do nelikvidnosti ili do bankrota. Tako bi uvjeti zaduživanja mogli biti nepovoljni.

• Kuna je ostala stabilna valuta, jedna od najstabilnijih među državama srednje i istočne Europe. Često ste govorili o tečaju, kao i o tome da devalvacija može biti jedno od rješenja, čime ste oponirali službenoj politici u Hrvatskoj. Mislite li da guverner Rohatinski sada griješi kad inzistira na stabilnosti tečaja?
– Pa ja sam mislio da je fleksibilni tečaj bolji od fiksnog. Nisam zagovarao devalvaciju, premda je to neizbježna tema ako imate fiksni tečaj. U ovom trenutku centralna banka i nema izbora, što znači da će nastaviti činiti sve da očuva stabilnost tečaja. Guverner Rohatinski jasno je formulirao problem kako ga vidi centralna banka: nije važno, rekao je, je li negativna stopa rasta 1 ili 3 posto, bitno je da je kuna stabilna.

Dakle, stabilnost kune plaća se nižim rastom. Sljedeći problem će biti pad cijena, budući da je potrebno da deprecira realni tečaj, a to se može jedino deflacijom ako je tečaj fiksiran. Problem s tom politikom je što ne mora biti održiva, a još je veći problem što može za posljedicu imati spor oporavak privrede u sljedećem periodu. Zemlje koje su pribjegavale deflacijama obično su u duljem razdoblju imale relativno nisku stopu rasta. Tako da su troškovi fiksnog tečaja veliki i na kratak i na srednji rok.

• Rohatinski sam kaže da nema srednjeg rješenja, tečaj se ili pušta ili brani, a nešto veće kamate manje su zlo od slabe kune. Dokad ga može braniti u ovakvim okolnostima u svijetu? Komercijalne banke više i ne kriju da su protiv čvrstog tečaja.
– Tečaj će se moći braniti ako se uspije sa smanjivanjem ukupne potražnje, a to znači potrošnje i investicija. Komercijalne banke plaše se da bi u tom slučaju njihovi dužnici mogli ostati bez novca da vraćaju kredite, a svakako će opasti potražnja za kreditima. Tako će i same banke imati problem da održe likvidnost, pa i solventnost. Ako su one ocijenile da je deprecijacija manji problem od deflacije, to je veoma zabrinjavajuća poruka, jer je uobičajeni razlog da se brani fiksni tečaj upravo stabilnost bankarskog sustava.

• Hoće li se istočnoeuropske države urušiti pod naletom krize? Netko je ovih dana napisao da je prodaja banaka strancima bilo najbolje što je istok Europe napravio jer je time obvezao zapadne države da im pomognu. Hoće li pomoć stići?
– Stanje nije takvo da bi trebalo očekivati neku opću krizu na istoku. Točno je da je rast znatno usporen i da je prenošenje recesije sa zapada vjerojatnije danas nego što je bilo jučer. Što se tiče pomoći, to je pitanje koje zadire u ustroj Europske unije i eurozone i nije lako odlučiti kako da se ona koordinira. No, vjerujem da će neki paket podrške bankama i fiskalnoj potrošnji biti neizbježan i da će do njega doći. To se ponajprije odnosi na zemlje članice na istoku. Kad je riječ o zemljama budućim članicama (kandidatima i potencijalnim kandidatima), trenutačno su mogućnosti veoma ograničene. No, pomoć bankama odnosit će se i na njih.

• Hoće li hrvatske tvrtke i država uspjeti refinancirati dugove koji stižu na naplatu ove godine i po kojoj cijeni?
– Vjerujem da hoće, ali takođe da će cijena biti visoka. No, to je samo kratkoročno rješenje. Pitanje je odakle će se financirati investicije ako su privredni izgledi loši. A oni sa sadašnjom privrednom politikom mogu ostati takvi i u sljedećih nekoliko godina.

• Što može ponuditi MMF, to više što se urušava ekonomski model koji je dobrim dijelom stvoren pod njegovim okriljem?
– Pa, MMF nudi uvijek isto: podršku eksternoj likvidnosti. Model po kojem MMF-ovi programi, prije svega stand-by programi, funkcioniraju vrlo je jednostavan i nije u neposrednoj vezi s takozvanim Washingtonskim konsenzusom, što je vjerojatno ono na što se najčešće misli. Zemlja traži podršku deviznim rezervama kako bi mogla ispunjavati obveze prema inozemstvu. MMF uvjetuje kredit kojim podržava rezerve centralne banke ograničenjem rasta javne potrošnje, obično preko nekog plafona na fiskalni deficit i preko plafona na povećanje kredita. U ovom trenutku, kad je dakle recesija, ovi uvjeti mogu biti znatno blaži jer ukupna potražnja pada ionako i taj je pad u stvari izvor problema. Tako da bi sada stand-by program s MMF-om mogao biti način da se osiguraju povoljniji uvjeti da se država zaduži u stranom novcu.

• Ima li uporište stav da bankarska i financijska kriza nije krenula iz Hrvatske, pa se u tako maloj zemlji neće ni rješavati? Hrvatska je Vlada izabrala taktiku čekanja, dijelom i pod utjecajem nekih hrvatskih ekonomista koji kažu da je kriza pokazala da nema dobrog modela razvoja. Trenutačno trpe i ekonomije koje su izvozno orijentirane, ali i one koje su rast temeljile na uvozu i domaćoj potražnji.
– Hrvatski su problemi prisutni znatno prije izbijanja krize. Odavno je bilo jasno da javni sektor nije pod valjanom kontrolom i da su strani dugovi veliko ograničenje za mogućnost ubrzanog rasta gospodarstva. Taj odnos: niži deficit na tekućem računu bilance plaćanja podrazumijeva niži rast – to je poznato otprije. Također, potreba da se smanji javna potrošnja kako se ne bi ugrozio tečaj, i to je poznato otprije.

Jasno je bilo otprije da je model razvoja koji je slijedila Hrvatska iscrpljen i da je potrebno osloniti se više na rast izvoza robe. I sada zemlje koje izvoze više i čiji je izvoz raznovrsniji, i koje nemaju neke druge probleme, prolaze bolje od zatvorenijih zemalja s malom izvoznom ponudom. Dakle, model razvoja u budućnosti trebao bi biti onaj koji je zasnovan na rastu izvoznog sektora, i to prije svega robe. Izvoz usluga već je razvijen.

• Možete li komentirati najave ukidanja drugog mirovinskog stupa, odnosno otvaranje mogućnosti povratka u prvi stup. Kakve su uopće mirovinske perspektive sadašnje generacije 40-godišnjaka?
– Problem s drugim stupom poznat je od njegova nastanka. To su fondovi koji su nastali zakonom i u koje je uplaćivanje obvezno. To znači da će država biti obvezna preuzeti njihove gubitke, jer je riječ o obveznoj štednji. Kako će se to učiniti, drugo je pitanje. Ima li uopće drugi stup smisla, to je također ozbiljno pitanje, ali prije svega za zemlje koje ga nisu uvele.

• Hoće li deflacija biti veći problem od lanjske inflacije?
– Deflacija je veći problem od inflacije zato što je to kao razlika između igre s negativnom sumom i one s pozitivnom ili, u slučaju visoke inflacije, nultom sumom. U deflaciji se raspodjeljuju gubici, a to je jedna veoma komplicirana operacija i može imati ozbiljne socijalne i političke posljedice.

• Što će usporavanje ulaska u EU donijeti Hrvatskoj i državama u okruženju?
– Ne mislim da će doći do usporavanja ulaska u EU, osim ako zemlje kandidati i potencijalni kandidati ne smanje tempo reformi koje su nužne da bi se postalo članom EU. Mislim čak da bi ovo mogla biti prilika da se taj proces, kao i proces uvođenja eura, ubrza. Najveći je problem što ne postoje regionalne inicijative – štoviše, postoje regionalne prepreke ili prepreke koje zemlje članice iz regije stavljaju zemljama koje bi se učlanile. To je ta balkanizacija koja može opet biti problem.

• Hoće li EU preživjeti ovu krizu? Može li jedan od scenarija biti i stvaranje željezne zavjese prema nečlanicama, primjerice, državama s Balkana?
– EU će opstati i novih granica neće biti. Proces odlučivanja u EU kompliciran je i dulje traje, zato što je stabilnost važnija od promjena. Ali ova kriza upozorava na potrebu europskog odgovora i ja mislim da će se on i naći. Ali u EU ništa ne ide brzo.

U ovome trenutku centralna banka i nema izbora, što znači da će nastaviti činiti sve da očuva stabilnost tečaja. Guverner Rohatinski jasno je formulirao problem kako ga vidi središnja banka: nije važno, rekao je, je li negativna stopa rasta 1 ili 3 posto, bitno je da je kuna stabilna. Dakle, stabilnost kune plaća se nižim rastom. Sljedeći problem bit će pad cijena.

• Srbija, BiH i manjim dijelom Makedonija veliko su izvozno tržište hrvatskih tvrtki. Kako se te zemlje nose s krizom?
– Uvoz pada svuda i to će se nastaviti. Zasad situacija nije nigdje dramatična i postoji interes da se utječe, fiskalnim i drugim mjerama, da se potrošnja očuva, a to bi trebalo biti povoljno i za uvoz tih zemalja, odnosno za izvoz na njihova tržišta. Hoće li se u tome i uspjeti, ostaje da se vidi.

• Kako ocjenjujete plan američkog predsjednika Baracka Obame?
– Mislim da je Amerika ponovno pokazala da nema problema s političkom odlučnošću. Plan je dobar, ali su problemi veliki i mislim da je ocjena da će biti potrebno nekoliko godina do punog oporavka realna.