Vladin program: Tko preživi nije propao

Osam mjeseci pošto su ukinuli stambenu poreznu olakšicu, jer je državi bilo preskupo obiteljima koje su kupile stan na kredit “oprostiti” oko 3 tisuće kuna poreza na dohodak u jednoj godini, Vlada hitno donosi zakon po kojemu će svima koji se zaduže za novi stan na mjesec davati oko 2300 kuna!

Stambena porezna olakšica bila je jedna od rijetkih mjera koja je imala sve elemente dobro odmjerene odluke: bila je pravedna, jednostavno provediva, ekonomski korisna, pa i fiskalno izdašna. Nje se, zbog skupoće, sredinom prošle godine ova vlada olako odrekla, a sada je ponudila novi model poticanja stanogradnje, koji je odmah izazvao sumnjičavost javnosti i stručnjaka te je protumačen kao pogodovanje moćnoj interesnoj grupaciji.

Ne treba banke dovesti na rub provalije, dapače, i njima treba osigurati dobre uvjete za rad, ali bio bi red da njihovi vlasnici i menadžeri, barem manjim bonusima i nižom isplaćenom dobiti, sami snose rizik svojih promašaja. Svi se slažu da su glavni okidači ekonomske krize bili pumpanje potrošnje i cijena, i dionica i nekretnina. Hrvatski su bankari jednako “mudro” stvarali balone kao i inozemni po principu kad je dobro, provizije su išle njima, a kad je loše, gubici svima ostalima.

Zna se da i u nas od kraja 2005. do kraja 2008. gotovo nitko nije mogao dobiti kredit, a da se, na poticaj i zahtjev banaka, dio tog kredita nije usmjeravao u njihove investicijske fondove. Kad je tržište palo i ljudi u istim tim fondovima izgubili silne milijarde kuna, banke su se izvukle od svake odgovornosti za “preporuke”, ali sada svoje dužnike bezdušno tlače visokim kamatama.

Vlada ipak ukida dobro prihvaćenu stambenu poreznu olakšicu koja je pogodovala kupcima i bankama uskače upomoć subvencioniranom prodajom stanova. Ilustracija je to kratkovidnosti Vlade i njezinih odluka, ali i cijene koju za tu kratkovidnost plaćaju građani ove zemlje i porezni obveznici.

Prije dvije godine industrijski su sindikati “kumili” vlast da smanji davanja na plaće tvrtkama koje su izgubile inozemne narudžbe i tako pomogne da radnici ne ostanu bez posla. Njemačka je to, usput rečeno, činila masovno, što se navodi kao glavni razlog njezina sadašnjega brzog oporavka. Rezultat je Vladine nebrige 67 tisuća, vjerojatno trajno, izgubljenih radnih mjesta u prerađivačkoj industriji. Dvije godine Vlada je puštala industrijska poduzeća da sama propadaju, a tek je od ove godine odlučila pomoći preživjelima. Dakako, prekasno, jer je samo jedna tvrtka zatražila subvencionirano čuvanje radnih mjesta. Umjesto da su im pružili pomoć kad se to još moglo, one koji su ostali bez posla vlast proglašava neradnicima i sve svoje kapacitete usmjerava na to da ih se što prije ispiše iz evidencije, a ne da ih zaposli.

Vladajući su bili dalekovidni samo kad su oni posrijedi, zbrinuli su sebe, svoju djecu i unučad, a narodu kako bude. Tu i tamo poneki će među njima proboraviti neko vrijeme u zatvoru, ali sitna je to cijena za razmjere štete koju su stvorili državi i koristi koju su priskrbili sebi.