Vlahušićeve ljetne igre

Filmovi strave nisu ništa spram stravičnih scena koje je u svojoj glavi vrtio dubrovački gradonačelnik Andro Vlahušić propitujući se, kako je i sam priznao: “kako bi izgledalo da se na Croatia summitu pojavi u golfu”. U tim svojim morama sigurno je vidio obješene face svih tih premijera i ostalih uzvanika kako u nevjerici bulje u domaćina dok on kao kicoš pun samopouzdanja izlazi iz staroga golfa.

Pa taj medijski užas koji bi novinari s neskrivenom nasladom – hi-hi-hi, gle gradonačelnika u golfu – pronosili svijetom kao recesijsko čudo, naš raritetan primjer političke skromnosti, pa makar i lažne. Možda je najveći strah osjećao od toga što bi lokalni zagovornici elitnog turizma u tome prepoznali antireklamu za našu najskuplju turističku destinaciju. Laknulo mu je tek kad je nabavio tu najnoviju dubrovačku znamenitost – luksuzni BMW “peticu”, kažu, vrijedan 400.000 kuna.

Ali, tada mu se otvorio novi problem: tko će ga s predsjednikom Ivom Josipovićem voziti u toj skupocjenosti. Logično, izbor je pao na provjerenu osobu, naviklu na takav luksuz, u koji se, za razliku od službenog vozača, uklapa i svojim imidžem – predsjednika mladeži SDP-a u Dubrovniku Nikolu Klečka, kako izvještavaju lokalni mediji. Kakva uvertira za 60. dubrovačke ljetne igre! Ipak, osjećaj ne bi bio tako potpun i intenzivan da Vlahušić nije i na otvaranju igara sa svjetinom podijelio svježe impresije. Sjetio se i naših predaka, nadahnuto nas uvjeravajući kako od njih baštinimo i vrijednosni sustav. A da je nabavom luksuznog BMW-a sazreo kao političar, bilo je očito kad se dosjetio i da “baštinimo moralnu strogost dubrovačke vladajuće elite, sintetiziranu u čuvenoj izreci OBLITI PRIVATORUM PUBLICA CURATE...” Što se u hrvatskim političkim okolnostima dvojako prevodi.

Vladajući to uglavnom prevode kao Vlahušić, ili kao rodoljubno odricanje, spremnost svakoga građanina na bolne rezove radi općeg interesa...

Oporbeni političari to drugačije prevode. Očit je i najsvježiji primjer hadezeovke Dubravke Šuice koja, otkad ne stoluje u Dubrovniku, davanje prednosti protokolu pred interesom građana ocjenjuje “klasičnom bahatošću”. Ili, primjerice esdepeovka Biljana Borzan moralizirajući prije sedam mjeseci gradonačelniku Osijeka zbog VW passata, 150 tisuća kuna jeftinijeg od Vlahušićeva BMW-a, poručila je: “Gradonačelnik mora svojim primjerom pokazati da je spreman štedjeti prvo na sebi, a potom na građanima.”

Drugačije su pak hadezeovci zborili prije nego što su pod javnim pritiskom prodali blindirani Sanaderov BMW. Esdepeovci nisu pustili ni glasa kad je u Pločama njihov gradonačelnik Ante Karamatić lani pred izbore nabavio audi A6 s punom opremom vrijedan 659 tisuća kuna. Štoviše, i sam šef SDP-a prema dalje.com lani je zaključivao: “Puno većim problemom vidim blindirane glave, blindirane mozgove, blindirane interese i kartele, a ne blindirane aute. (...)

Potrebno je redefinirati socijaldemokraciju.” Redefiniranog Karamatića u Pločama su kaznili birači iako se branio kako se u njegovu luksuznom audiju prevezlo više pacijenata nego vozilom doma zdravlja, a i da je isti audi nabavio i gradonačelnik Metkovića. Stipe Gabrić pak tvrdio je da njegov audi ipak nema dodatnu opremu, a i da ga on koristi “za prijevoz bolesnika u Zagreb”. Kako ministri u vladi Davida Camerona očito nisu tako humani i spretni kao naši političari, britanski mediji nedavno su najavljivali kao jednu od mogućih vladinih mjera štednje uskrata ministrima prava na službeni auto i vozača. Mi se u toj mjeri u domoljublje stotina naših “blindiranih glava” ne usudimo dirati jer bi to vjerojatno izazvalo paralizu sustava.

Ali, dobro je da nas politička elita stalno podsjeća koliko je važno u javnim poslovima zaboraviti na privatno i brinuti se o javnom. Samo ćemo tako lakše shvatiti što je Vlahušić mislio kad je uoči igara rekao: “Sretna smo djeca jer smo istodobno mogli baštiniti i skromnost molitve i opscenost ludorije”.