Izbori postaju sve naporniji. Dovoljno je samo navečer gledati televiziju pa da se čovjek umori od svih tih parola, likova, plakata i silnih obećanja. Stranke nas svakodnevno šopaju svojim dosadnim i neinventivnim sloganima. Konkurencija ispraznosti je velika. Kao i broj stranaka koje nas gnjave tim svojim porukama. Pogleda li se brojnost političkih stranaka, onda je očito da se politika još uvijek doživljava kao laka prilika za uspjeh. I ovih izbora nude nam se lica, što poznata, što manje poznata, koja nas uvjeravaju da će njihov izbor promijeniti opću sliku politike, te da su baš oni sposobni i kadri zemlju izvesti iz krize. Ovi izbori već sada pokazuju ne samo inflaciju parola i obećanja nego i navalu novih i starih likova koji se nude kao izbor. Između glavnih faca oprečnih političkih blokova tu su i oni koji vjeruju da su im alternativa, u luku od potrošenoga političkog karizmatika, lažnog invalida i umišljenog novinara, do dosadnog nekarizmatičnog popa... Svi s plakata i reklamnih spotova nude panaceju za rješenja hrvatskih problema.
Uz već poznate stranke na ovim će se izborima pojaviti i nove stranke i potencijalni, novi političari. Vjerojatno je brojnost stranaka i mogućih političara posljedica i percepcije politike kao prostora u kojemu se ništa ne radi, dobro zarađuje i sjajno živi. Taj stereotip nije stvorila samo “narodna predaja” nego su u njegovu održanju i “podebljanju” u proteklih dvadeset godina sudjelovali i mnogi saborski zastupnici. U usmenoj predaji, u “neuništivu narodnom geniju” politika je uvijek kurva, a političari, uglavnom, kurvini sinovi. Taj će klišej sigurno biti prisutan u razmišljanjima mnogih i pri ovim izborima. Tako će se stara nepravda koju su trpjeli i negdašnji pošteni političari, en general, prenijeti i na novoizabrane saborske zastupnike.
U održavaju ružnoga stereotipa o politici i političarima sudjelovale su i dosadašnje saborske ekipe, koje su svojom neodgovornošću, nemarom i zgubidanjenjem stvarale spomenuti ružni dojam. On je netočan, ali je dominantan. Najprisutnije mišljenje o politici jest – da je prevrtljiva, prijetvorna i vjerolomna. A o političarima - da su neodgovorni, sebični i grabežljivi, da im je uvijek preči vlastiti interes nego dobro zajednice. No svatko od nas zna da u cijelosti nije tako, da je bilo i da ima i poštenih, i pametnih i sposobnih političara, ali oni, kao što nisu bili presudni u prijašnjim izborima, neće biti ni u sadašnjim. Takvih političara ima i u jednome i u drugome stranačkom bloku. I izvan njih.
Sadašnji su izbori, barem naizgled, već odlučeni. Ako je tako, onda su presudniju ulogu u njima imali DORH i Mladen Bajić nego stranački političari i stranačke propagandne poruke. Stavljanje pod sumnju cijeloga HDZ-a i oslobađajuća sudska presuda riječkom gradonačelniku, esdepeovcu Vojku Obersnelu, osumnjičenom u slučaju Tržnica, vjerojatno će imati više utjecaja na birače nego svi SDP-ovi promidžbeni spotovi. No DORH-ove bi odluke mogle imati i suprotan efekt, to jest da ujedine sve one koji u tim odlukama ne vide samo puku slučajnost i da ih približe HDZ-u, premda možda i nisu mislili glasovati za tu stranku. U stvaranju takve situacije mnogi, naime, vide neku inačicu prvih slobodnih izbora, očitavajući ove izbore kao presudne za dugoročnu budućnost Hrvatske.
Ovi će izbori kao i prvi višestranački izbori i izbori 2000. biti izbori ili-ili. Ni ovaj se put neće birati stranka ili strana koja ima više poštenih, moralnih, odgovornih i kompetentnih političara, nego ona strana koja je biračima ideološki i svjetonazorski bliža. Ankete predviđaju da će pobijediti Kukuriku, pa će u funkciji pobjede pojedinačna pamet i poštenje vjerojatno biti podređeni stranačkoj disciplini i stranačkome prosjeku. Politika bi zbog toga i dalje mogla više biti stranačka i strančarska nego opća i nacionalna.
Glasujmo da huhuRIKNU ! Ne 6. decembarskoj crvenoj diktaturi !