Vratite iseljeništvu ministarstvo i dajte mu kanal na HRT-u

Izvan Hrvatske živi još jedna Hrvatska. Obje su jednako velike. U matičnoj domovini je oko četiri milijuna Hrvata, a u dijaspori vjerojatno isto toliko. Često se te dvije Hrvatske ne razumiju. Iseljeništvo još uvijek romantičarski gleda na domovinu, nerijetko i s viškom emocija. Očekuje da mu se ljubav uzvraća istom mjerom. Hrvatska, pak, zarobljena u svakidašnju jadikovku i probleme, ne primjećuje uvrijeđene sunarodnjake. Za neuzvraćenu ljubav traže se razlozi u zavjerama i obično su za sve krivi komunisti, UDBA, lopovi... Svi oni, po njihovu mišljenju, rade na rušenju Hrvatske. U frankfurtskim, sydneyskim, torontskim i drugim klubovima diljem svijeta vjerojatno su za to pronašli krivce zbog kojih su dobili “ovakvu Hrvatsku”. Za koju se nisu borili. Njihova uvrijeđenost dosegnula je protekli mjesec vrhunac.

Osjećali su se izdanima zbog Zakona o prebivalištu po kojemu oni koji stalno ne žive u Hrvatskoj trebaju do 29. prosinca vratiti osobne iskaznice. Iako su počele stizati umirujuće izjave da je za zadržavanje dokumenata dovoljno samo prijaviti privremeni rad u inozemstvu, ipak inozemni portali tvrde da se osobne iskaznice već uništavaju škarama. Po njihovim riječima, u pozadini je Linićev zakon o imovini. Tko nema osobnu, ne može imati kuću za stanovanje, već za odmor. A onda su porezi veći. Stoga dijaspora traži hitno ukidanje zakona. Međusobno nerazumijevanje Hrvata posljedica je manjka međusobne komunikacije. Do rata ona nije bila moguća. Hrvatstvo je u Jugoslaviji bilo kažnjivo. Stigmatizirani kao “ustaška emigracija” iseljenici su sanjali kako srušiti zajednicu kojoj zemljopisno i ideološki ne pripadaju. Najbolje razdoblje razumijevanja između dvije Hrvatske bilo je u Domovinskom ratu. Iseljeništvo je u zanosu naoružavalo vojsku, lobiralo, slalo novčanu i svaku drugu pomoć.

Zajedno su Hrvati izborili državu koju su mnogi od njih drukčije sanjali. Bez kriminala, komunista, UDBA-e...Danas Hrvati opet žive u višenacionalnoj zajednici. Jugoslaviju su zamijenili Europom. U bivšoj državi u šest republika bilo je 4,7 milijuna Hrvata, a danas ih u 28 država višenacionalne Europske unije živi pet milijuna. Dakle, zajedno s četiri milijuna Hrvata u Hrvatskoj, u EU živi i onih 350 tisuća Hrvata iz Njemačke, 90 tisuća iz Austrije, 80 tisuća iz Švicarske, 60 tisuća iz Italije, 40 tisuća iz Francuske...Daleko od europskih Hrvata žive velike hrvatske iseljeničke zajednice. U Americi živi oko 1,2 milijuna Hrvata, u Kanadi 200 tisuća, Australiji i Argentini po 250 tisuća, Čileu 200 tisuća... Posvuda po svijetu razasut je hrvatski narod koji je napuštao domovinu iz ekonomskih i političkih razloga.Hrvati iz BiH nisu iseljeništvo.

Oni su suveren, konstitutivan narod. U BiH ih je preostalo još samo 560 tisuća. Diljem svijeta vjerojatno ih ima dva puta više, a osobito ih je velik broj u Hrvatskoj.Hrvatsko iseljeništvo je veliko duhovno, intelektualno, gospodarsko, kulturno, sportsko i svako drugo bogatstvo. I financijsko. Poslalo je u neovisnu Hrvatsku više od 100 milijardi dolara. Prošle godine, prema izvješću Svjetske banke, dijaspora je uplatila 1,4 milijarde dolara u Hrvatsku, što je dva posto od BDP-a. Vjerojatno su ti neevidentirani iznosi znatno veći. Primjerice, koliko je Hrvata samo među turistima. Iseljeništvo u BiH godišnje pošalje čak sedam milijardi eura, a od toga polovina otpada na Hrvate.Svi ti pokazatelji upozoravaju da se prema dijaspori mora s poštovanjem odnositi. Državni Ured za Hrvate izvan RH radi na kvalitetnijem povezivanju domovinske i iseljene Hrvatske. Ali ne može sam. Vlada treba razmisliti o povratku ministarstva iseljeništva koje bi artikuliralo strateške odluke.

Također, trebalo bi barem jednom godišnje proglasiti iseljeničke dane. Na kojima bi se dogovarala suradnja i strategija. Mora se poboljšati medijska komunikacija. Zašto, primjerice jedan kanal HRT-a ne bi mogao biti dodijeljen dijaspori. Na bitno drukčiji način mora biti regulirano sudjelovanje u Saboru RH. Sadašnji je apsolutno neučinkovit. Zašto se u Hrvatskom saboru ne bi jednom godišnje održala zajednička sjednica sa svim zastupnicima iz 50 država u kojima žive hrvatski iseljenici i jedan konstitutivan narod.Četiri milijuna Hrvata diljem svijeta treba povezati u politički i gospodarski sustav RH. Rijetko bi koja država propustila takvu prigodu. A Hrvatska umjesto da radi na integriranju više od polovine svojih sunarodnjaka razasutih po svijetu, prijeti im oduzimanjem osobnih iskaznica. U strance pretvara vlastiti narod. Jesu li opet na djelu nevidljive ruke komunista i UDBA-e?, vjerojatno se pita nekadašnja “ustaška emigracija”.