Vrijeme za promjene?

Hoće li socijaldemokratska opcija ponovno osvojiti vlast? Telefonske ankete javnog mijenja već tri mjeseca zaredom svjedoče da je ona u prednosti pred strankom konzervativnog centra. Terenske ankete tvrde da je HDZ još uvijek ispred SDP-a, ali da se razmak među njima smanjuje. Promjenu raspoloženja građana na neki način signalizira i fenomen Jurčić.

Danas formalno s članskom kartom SDP-a, a sve do jučer tvrdokorno nestranački profesor ekonomije, preko noći je postao dominantan premijerski kandidat. Što je Jurčić stavio na udicu, a drugi nisu? Najavio je oštriji gard prema bogatima oporezivanjem kapitala i brigu za radna mjesta kroz reindustrijalizaciju. Naznačio je drugačiju ravnotežu između rada i kapitala, a to je ono što dobar dio javnosti želi čuti. Iako ta gospodarska strategija nosi puno upitnika, i makar još nije razrađena, to nije ugrozilo pozitivne odjeke. Dapače, na tu se stranu svrstao i predsjednik države Mesić. Javna kontra stigla je samo s jedne strane, od Damira Polančeca, “vlasnika” ne odveć utjecajnog i popularnog mjesta potpredsjednika Vlade.

Istina je vjerojatno da si Hrvatska danas može lakše priuštiti ekonomsku politiku koja će biti pravednija, ako ne i izdašnija prema onima koji žive samo od svoga rada. U prvim godinama tranzicije, kad je društvena energija bila zaokupljena nacionalnim nabojem i obranom, radnička prava bila su daleko od državnih prioriteta. Establishment se unatoč tome održao na vlasti jer se mogao osloniti na druge socijalne skupine - na stradalnike rata i braniteljsku populaciju.

Kad je socijaldemokratska opcija prvi put osvojila vlast u samostalnoj Hrvatskoj, situacija je bila takva da je ona morala voditi politiku upravo suprotnu svojim tradicionalnim načelima. Morala se suočiti s velikim proračunskim rupama i u to ime rezati materijalna prava iz državne blagajne, a povećala je i neke poreze. Jedan od prvih poteza koalicijske vlasti bilo je smanjivanje plaća, ne smo državnih dužnosnika, nego gotovo svih korisnika  državnog proračuna. Za birače SDP-a, to je bilo prilično razočaravajuće.

Danas je situacija posve drugačija. Fiskalni je deficit smanjen, proračun se dobro puni, gospodarski je rast stabilan, a tržište kapitala u strelovitom usponu. Trenutak za velike promjene?

Imajući na umu opće stanje ekonomije i pojedine točke socijalne neravnoteže, podloga za promjene solidnija je nego ikad ranije. No, teško da je oporezivanje kapitalne dobiti, na tržištu koje je tek krenulo, upravo ona točka od koje bi trebalo početi i na kojoj bi trebalo graditi očekivanja građana. Dobije li ponovno priliku zasjesti na vlast, socijaldemokratska opcija teško će moći nasloniti svoje planove na povećanje fiskalnog deficita. U vrijeme kad vanjski dug i dalje raste, ciljano povećavanje proračunskog manjka skopčano je s raznim rizicima, i vjerojatno bi bilo teško shvatljivo ne samo ocjenjivačima kreditnog rejtinga Hrvatske nego i bruxelleskim pregovaračima o pristupanju Hrvatske Europskoj uniji.

Tko god da dobije većinu na idućim izborima, morat će povesti računa o promjenama u raspoloženju javnosti i o onim točkama ekonomskog i pravnog sustava koje doista vape za intervencijom. To su prije svega minimalne plaće, razina kojih sada ne pokriva troškove fizičke egzistencije. To su novi umirovljenici, zakinuti u startu i s perspektivom daljnjeg osiromašivanja. To su zakonski okviri koji neće odražavati iracionalni strah od radničkog dioničarstva, nego razraditi mogućnosti njihova sudjelovanja u dobiti, u uvjetima zrele tržišne ekonomije. Tko na tom planu ima novih ideja, široko mu polje...