Vukovarski arzuhal

Miroljubiv čovjek sam, / a pomalo već i star, / al’ vam velim, gospodo, / platit ćete Vukovar.”
Kad roditelji, djeca, prijatelji i zemljaci razoritelja Vukovara, pa i oni sami, danas gledaju dokumenarne snimke o padu Vukovara i slušaju svjedočenja o životu i smrti pod vukovarskim ruševinama, mora im se stegnuti srce, ako ga imaju. To još nekako i podnesu, ali kad s tako stegnutim srcem pogledaju jedni druge, ne mogu da ne puste ili ne progutaju suzu. Je l’ to plač ili plaćanje?

“Satrli ste cijeli grad, / napravili grdan kvar, / stog’ vam kažem, gospodo, / platit ćete Vukovar.”
U Starome Gradu na Hvaru, u slastičarnici pred Hrvatskim domom, svakog ljeta radi mladić Adam iz Slavonije. Sad je sezonac, a kao dijete je, kad su mu satrli grad u kojem je rođen, na otoku bio prognanik. Gledam ga kako spretno poslužuje tihu obitelj iz Novog Beograda i čeka da brižni pater familias kaže: Naplatite, molim. Kad dočeka, hitro prilazi, sa smiješkom vadi blokić i olovku i računa, računa, računa...

“Da u mojoj kući gost / hoće biti gospodar - / ne ide to, gospodo, / platit ćete Vukovar.”
Za vrijeme dok su gosti gazdovali Vukovarom tri sam godine radio u blizini, ali s mađarske strane, u Pečuhu. I tu sam mogao slušati okupacijski vukovarski radio i okupatorsku televiziju. Duboka mržnja prema svemu što je i najmanje mirisalo na istjerane gospodare prožimala je svaku riječ i sliku. A kad je otkriveno da je na vukovarskoj tržnici svežanj mladog luka plaćen kunama, nastala je medijska uzbuna ravna onoj izazvanoj napadom Al Qaide na Ameriku. Najskuplje plaćeni luk u povijesti.

“Što ste htjeli, zlo ste htjeli, / i bit neće nikadar - / zapamtite, gospodo, / platit ćete Vukovar.”
Srbijanski ministar inostranih dela rasplesao se po europskim dvoranama, dosađuje gospodi u tamnim odijelima, trubi da Srbija u Hrvatskoj nije počinila genocid i nikako se ne da u postelju. Jer čim zaspi, uvreba ga mora s Ovčare u Vukovaru. A hrvatski ministar vanjskih poslova mirno spava u svom Bjelovaru.

“Dugo će još Dunav teći, / platit će se svaka stvar - / ja vam jamčim, gospodo, / platit ćete Vukovar.”
Proteklih sam tjedana gledao i slušao sjećanja vukovarskih branitelja, pokojnog Marka Babića i ostalih. Uživao sam u tadijanovićevskoj jednostavnosti i dramatici njihovih ratnih priča. Čula ih je cijela Hrvatska i dok Dunav, onaj stvarni i onaj iz himne, bude tekao, teći će i njihove riječi, od vukovarskog praga do Haaga, kao istina i kao plaća (svakome prema zaslugama).

(Napisano kroz pjesmu Antuna Šoljana “Vukovarski arzuhal” iz 1991., koja je inspirirana pjesmom na hrvatskom jeziku i arapskom pismu “Duvanjski arzuhal” Mehmed-age Pruščanina iz 18. st. Arzuhal je molba, žalba, predstavka.)