W. P. Young: Život je teologija

Koliba”, novi naslov koji odnedavna nudi Knjižara Ljevak, roman je koji je prošle godine u Americi imao zavidan broj čitatelja, a velika većina njih roman je opisivala kao “potresan, očaravajući, iscjeljujući“. Autor William P. Young priču započinje tragedijom koja u čovjeku izaziva veliku bol i gubitak vjere. Vjera je preporođena u Kolibi, na mjestu gdje se glavni lik susreće sa Starim (Bog odmila), Isusom i Svetim Duhom. Ostatak romana je u dijaloškoj formi i u svrhu je intimiziranja Boga i čovjeka.

– Napisao sam ovaj roman na nagovor svoje supruge Kim. Oduvijek sam pisao za svoje prijatelje i obitelj, ali nikad nisam pomislio da bilo što objavim, uključujući “Kolibu”. No, Kim je željela da na jednome mjestu zapišem svoja razmišljanja na dar našoj djeci. Volim umjetnost i fikciju jer svatko može u njih unijeti svoje osobne živote. Zato sam “Kolibu” htio iskoristiti za razgovor sa svoje šestero djece kako bih odgovorio na životna pitanja: tko je zapravo Bog? Tko sam ja tom Bogu? Tko je zao? – objašnjava Young.

• Koliko ste se tijekom pisanja oslanjali na Bibliju?
– Biblija je bila moj glavni oslonac. No, nisam htio da ljudi zatvore knjigu jer je već na prvi pogled religijska, pa sam na početku odlučio biti indirektan. Radije sam upleo istinu iz Pisma u samu priču.

• Ohrabrujete li svojim romanom ljude da posumnjaju u ono što ih uči kršćanska teologija te da ostvare intimniji odnos s Bogom?
– Da. Ako vjerujemo u nešto, ne znači da je to istina. Isus nije došao osnovati novu religiju koja će se natjecati s već postojećima, nego je došao uništiti religiju govoreći istinu o srodstvu koje je već postojalo unutar Boga (između Oca, Sina i Duha Svetoga). Ovo uključuje i religiju “kršćana” koja govori kako put prema Bogu krčimo kajanjem za svoje grijehe i ponašanjem koje je ograničeno strahom. Ne možemo izliječiti sami sebe.

• Što smatrate da je najvažnija misao “Kolibe”?
– Mnogo je divnih istina u ovoj priči i ljudi su različito reagirali na njih, ovisno o tome što ih najviše dirnulo. Za mene je središnja i najljepša istina ta da je Bog dobar, uvijek i u svakom trenutku naših života. Luciferova optužba protiv Božjega karaktera u Knjizi Postanka još je uvijek od osnovne važnosti za nas. Možemo li vjerovati Bogu čak i kada on iznevjeri naša očekivanja? Je li on dobar? Jesam li mu posebno drag?

• Mislite li da bi Crkvu kao instituciju trebalo ostaviti po strani kako bismo ostvarili pravu povezanost s Bogom?
– Prava povezanost s Bogom nema nikakve veze s okolnostima našeg života niti sa svijetom punim institucija. Sve institucije stvorio je čovjek, ali prisutnost Boga sve prožima. Sloboda znači da živiš u suživotu s Bogom bez obzira na vrijeme ili prostor u kojem se nalaziš. U “Kolibi” ne pozivam na svrgavanje institucija (ni religijskih ni bilo kojih drugih), ali učim kako biti “u njima, ali ne zbog njih”. Ako nisi slobodan da budeš članom religijske institucije, nisi uopće slobodan, ali ako nisi slobodan da ne budeš dio institucije, također nisi slobodan.

• U knjizi ne spominjete pakao. Što bi Stari rekao: što se događa s grešnicima i nevjernicima?
– Ova knjiga je roman, a ne sustavna teologija. Mnogo je stvari na koje se ne osvrćem (pogledajte samo broj stranica religijskih knjiga). Ako roman čitate samo kao teologiju, promašit ćete bit. Ipak, život je teologija, stoga je ona upletena u priču. Da odgovorim na pitanje, mislim da bi Stari rekao možda ovo: “Dijete, vrata moje kuće uvijek će biti otvorena za bilo koje od moje djece, pa i za mog mušičavog sina koji je potratio čuda koja sam mu dao, odlazeći predaleko od doma, ili za sina koji se izgubio trudeći se da kroz razna religijska djela “zadobije” moju ljubav, ljubav koja je uvijek bila potpuno njegova.” Pakao je neprestano odbijanje ljubavi Oca, Sina i Duha Svetoga, i Stari poštuje taj izbor. Suprotno od onoga što nas teologija uči, to ne znači odvajanje. Najjasniji stih o paklu u Novom zavjetu glasi “njihova muka danju i noću bit će u prisutnosti Isusa i njegovih anđela”. Nema govora o separaciji.

• Zašto ste odabrali imena Elousia i Sarayu za Boga i Svetog Duha?
– Elousia je kombinacija grčkog i hebrejskog. El je od Elohim, Bog stvaratelj, Ousia znači Bitak, stoga je ideja tog imena da je Stari Bog stvoritelj koji je temelj svega (Ja sam koji jesam). Sarayu je iz hindi jezika. Sviđala mi se metafora vjetra za Duh Sveti, i jednom prilikom molio sam ženu iz Indije da mi napiše svoju riječ za vjetar. Odgovor je bio Sarayu (izgovara se Sau’rau’ju, s naglašenim r). Pitao sam je što to točno znači, jer nisam htio da Duh Sveti bude uragan, tornado ili slično. Rekla je: “To je običan vjetar koji vas uhvati nespremne. Kad ti je toliko vruće da misliš da ćeš umrijeti, odjednom niotkud zapuše taj vjetar koji te ohladi i sve promijeni.”