Za promjenu, “Kod Ane” se jeftinije jede!

I red je da Ana Ugarković, koju ja u TV kuhinji disciplinirano gledam, poneki put baci pogled na moju kolumnu. Prošli tjedan me iznenadila kad je priznala da je nabavila kuharicu naših baka. I poslušala me u izboru starog jeftinog jela. Nije baš da je kuhala ćoravi gulaš, kak sam joj ponudil, nego ćoravi iliti lažni bakalar. Ali oba gulaša su, kao što i ime veli, lažnjaci. Prvi je bez mesa, a u drugom skupi bakalar zamjenjuje na ploške narezani krumpir.

Ta kriza je, veli naša popularna TV kuharica. A poštovanu znamo upravo po tolikim skupim delicijama koje si malo tko danas može priuštiti. Ana nije jedina poznata nam po izboru najboljeg, bez obzira kaj se najbolje baš ne osjećamo. I mnogi drugi medijski kuhari kuhaju li kuhaju, kao da su dvorski, a ne medijski. I kao da zaboravljaju da bi njihovi mediji trebali biti slika društva. Za Anu Ugarković ne znam koje se to stare kuharske knjige domogla. Ali znam za bivšeg državnog odvjetnika Radovana Ortynskog. Jer sam mu bil posrednik kod nabave stare kuharice.

Istu knjigu, koju već sam doma imam, u kavani mi je ponudila starija gospođa. A riječ je o raritetnoj kuharici koju potpisuje poznata supruga još poznatijeg hrvatskog književnika Eugena Kumičića – Marija Kumićić. Kao autorsko ime u zagrebačkoj kulinarskoj literaturi s izborom starih originalnih recepata, Kumičićka je opće mjesto. To je bilo poznato i našem sugrađaninu, već spomenutom Ortynskom. Kao veliki poznavatelj zagrebačkih starina i zaljubljenik u rodni grad, smjesta je iskoristil priliku i knjigu kupil, ne pitajući za cijenu. Sad kad je u mirovini, želim mu da knjigu Marije Kumičić poneki put izvadi s police i da je prelista kao zbilja apetitlih štivo koje govori o bakinoj kuhinji s početka dvadesetog stoljeća.

Iako se u knjizi nađe i jela od namirnica po cijeni prihvatljivoj današnjem čitatelju, kao što su specijaliteti «od utrobe, vimena i žljezdah, te jela od glave i noguh», većina ponuđenih recepata može se, na žalost, čitati samo kao literaturno djelo, poezija i fikcija. Tak nam se za predjelo nudi «pripremanje kobasice s mrežicom (Netzwurste), paštetice od riže s malim pticami (Reiss-Pastetehen mit kleinen Vogeln)». A od juha zbilja veliki izbor: «... od drobca, ikre, piva, mlijeka ili kopriva»...

Glavno jelo je nekad kao i danas glavno, pa vam Marija Kumičić nudi «ušpikane golube, tenfane piliće i upirjanu gusku». Toliko od peradi, a ako ste za nekaj kaloričnije, eto izbora: «...carski popečak (Kaiser Schnitzel), janjeća savijača (Lamms Roulade), hrbat od zeca, tetrijeb (Aurhohen), liska s mrkim umakom»... Iz tog zagrebačkog gastronomskog vremeplova nudi vam se i paleta deserta: razne vrste drhtalica, ocaklina, nabujaka, podvaraka, pudinga i ukuhanog voća... I na kraju dobro bi došla čašica «svibanjskog vina, biskupa stožernika, šerbeta ili kukuruznog čaja»... I od mene, ako ne baš i u slast, svakak u čast ovih sjajnih stranica starog zagrebačkog građanskog kulinarstva! A dobar tek na prošlotjednom novitetu «Kod Ane» – «obiteljskom ručku za 50 kn»!