Za razliku od Milanovića, Linić je i lisica i lav

Po nekima “neželjeno dijete” vlade Zorana Milanovića, kontroverzni Slavko Linić, najpopularniji je i najbolji ministar, tipičan primjer političara koji zna da “politiku ne možeš samo voditi kao lav nego moraš biti i lisica. A da ne ispadneš svinja”, kako je to, zabašureno u basnu, šarmantno u Novom listu nedavno rekao premijer. Jedan je od rijetkih na vlasti koji nije zaboravio da je socijaldemokrat pa se proteklog tjedna u Slobodnoj Dalmaciji usudio povezati smanjenje broja zaposlenih od početka krize za 188 tisuća i zahtjeve za fleksibilizacijom, odbivši potrebu za izmjenom ZOR-a po pitanju otpuštanja radnika. Ni najveći kritičari političkom liscu Liniću ne mogu osporiti da i djeluje, a ne samo urliče kao lav, jer je ugostiteljima, bankama ili poslodavcima znao pokazati zube. Primjenjujući taktiku “batine i mrkve” nikad i ne može “ispasti svinja”. 

Poslodavcima je smanjio namete, ali kad mu je zatrebalo, njihovu je nesposobnost optužio kao uzrok državnih problema s BDP-om. S registrom poreznih dužnika pridobio je vjerovnike, ali kroz otpis kamata, izmjene pravila potrošačkog kreditiranja, kroz predstečajne nagodbe ili njegov aktualni projekt (poticanja) otpisa dugova znao se dodvoriti i dužnicima. Navukao je na sebe bijes ugostitelja uvodeći poreznu disciplinu pa i nezgrapno poput slona u staklarnici inzistirajući na svakoj kuni, ali je baš zbog toga i polučio rijetko opipljive rezultate ove vlade kojima se premijer hvali u svakom istupu. Stoga je i “batinanje” ugostitelja naišlo na takvo odobravanje da je zatomilo kritike zbog nerazmjerne uporabe državnog “oružja”. Upada u načelne kontradikcije, a s njim i država, kad vodeći se pravednošću inzistira na svakoj kuni, a s druge strane otpisuje milijarde kuna poreznim i predstečajnim dužnicima. Sve svoje “buldožerske” zahvate u predstečajnim nagodbama pravda brojem “spašenih radnih mjesta” u tvrtkama. Iako šuti o broju radnika otpuštenih u tim tvrtkama za koje tek trebamo vidjeti jesu li spašene i koliko je zbog njih uništeno vjerovnika, odnosno koliko je među njima bilo, kako to i znanstvenici nazivaju, “probranih” tvrtki Linićeva ministarstva financija. U okolnostima kad više ni Severinu ne zanima broj nezaposlenih, dovoljno je da Linić spomene koliko je radnih mjesta spašeno da to amortizira svaku kritičnost te da se zločinom smatra bilo kakvo inzistiranje na pravu, pravdi, moralu... Takve ljude u znanstvenoj zajednici, pravosuđu pa i medijima Linić je u Slobodnoj Dalmaciji optužio za stvaranje negativnog ozračja u društvu zbog kojeg je njegovim ljudima “teško obavljati svoj posao pod takvim pritiskom”.

“Ubijmo kritiku!”, Linićeva je poruka. Govoreći o nefunkcioniranju sustava, politički lisac kaže kako za to nije kriva ni bivša HDZ-ova vlada, ni poduzetnici, već znanstvenici koji su pisali loše zakone i pravosudni dužnosnici koji su ih provodili na još gori način. Amorfna masa koja mu ne može odgovoriti. Upravo su znanstvenici u HAZU Linićev zakon o predstečajnim nagodbama ocijenili kao vrlo loš uradak čija se ustavnost ocjenjuje u povodu niza zahtjeva, pa i suca Mislava Kolakušića. Politički lisac Linić očito priprema teren za konačni sud Ustavnog suda, od kojeg Milanović bježi kao vrag od tamjana, kako to pokazuje na primjeru referenduma o ćirilici, posve nepotrebno spreman pobjeći i u diktaturu kako bi se još jednom, kao i na slučaju Perković, a ne na reformama, pokazao kao lav. Za razliku od Linića koji to, čak i kad je u krivu, fakat jest.