Božić s borom do stropa okićenim desecima pravih svijeća.
Tako se nekad u starim zagrebačkim obiteljima slavilo Isusovo rođenje. No velika jela nije oduvijek bila jedan od prepoznatljivih simbola ovog blagdana. U građanska je kućanstva stigla tek u 19. stoljeću. Prije toga iznad stola se vješao tzv. kinč, zimzeleni vijenac okićen crvenim jabučicama i zlatnim orasima. Jedno vrijeme kitila se grana bora, koja se radi stabilnosti zabadala u repu. Stajala je u središtu sobe ili na mjestu u stanu koje je bilo okupljalište. Djevojke su paljenjem papirića s muškim imenima od Svete Lucije do Božića otkrivale ime budućeg muža, a djeca su se šibala brezinim granama na Šibarjevo, 28. prosinca. O običajima starog Zagreba za adventa pričala nam je Iva Silla, turistička vodičica koja je osmislila i turu na temu "Zagrebačka zimska bajka", a uskoro u Klovićevim dvorima počinje i manifestacija "Božić starog Zagreba". Istražili smo kako se nekad slavilo u Zagrebu, bez čega su blagdani bili nezamislivi.
I mi smo imali bor do plafona, prave svecice, salons bonbone, darovi zamotani u pakpapir kaj nas nije smetalo, bilo je vazno ono kaj je bilo unutra. I nasa radost kad smo dobili kakvu malenkost za Bozic je bila ogroma i prava...cekali smo u kuhinji da Isusek moze uci u sobu i staviti darove pod bor, zato smo malo otvorili prozor, nalukavali se kroz kljucanicu da vidimo Isuseka, al nismo imali sanse jer je tata obesil kaput na kvaku....posle smo si popevali "narodil se kralj nebeski" i onda je doslo ono jedino kaj nisam za Bozic volela...pecena raca....jos danas mi se dizeju lasi na glavi kad se toga sjetim...a moj tata je delal orehnjacu i makovnjacu i u fili je bilo vise ruma nego oreha i maka...al nama klincima nije smetalo....bilo je lijepo, zelim da i danasnji klinci tak nekaj doziviju da imaju, kad su odrasli, lijepa sjecanja...