Ova stara "dama" upravo je navršila 50 godina, a malo tko zna da je to među najvećim stambenim zgradama u cijeloj Europi te da ima broj stanovnika veći od mnogih općina u Zagrebačkoj županiji. Riječ je, dakako, jednoj od najimpozantnijih i svakako najvećoj zgradi u Zagrebu - Mamutici. Nalazi se u Travnom, izgradila ju je Industrogradnja 1974. prema projektu prof. Đure Mirkovića i Nevenke Postružnik, a u njoj stanuje oko čak 5000 ljudi u 1169 stanova.
Grad u malom, rekli bi mnogi, toliko je velika da je imala i vlastitu TV seriju, i dok je nekima život u velikoj zajednici fantastičan, drugi bi se osjećali kao da su stanari jednog velikog mravinjaka. Mnogo je toga s čime se stanari moraju baviti kad žive "načičkani" jedan na drugome: treba se dogovoriti gdje će se i kad urediti stepenište, tko će postati predstavnik stanara, kako će se dogovoriti podjela zajedničkih poslova, živi se svaki dan slušajući bušilice i štemerice iz susjednih stanova, no mnogi će se složiti da ni to nije teško uz malo dobre volje i puno dobrosusjedskog raspoloženja te na kraju kažu - ne bi ju nikad mijenjali.
Cijelo je zdanje iz doba socijalizma, inače, dugačko oko 240 m, visina iznosi 60 m i ima 19 naseljenih katova. U sklopu Mamutice je i 256 garaža u prizemlju te 24 lokala na razini platoa, a ukupna vrijednost iznosi 135,7 milijuna eura. No, mnogi nisu znali da se zgrada trebala zvati - Tratinčica. Kako je pisao časopis Geo još 2010. godine, upečatljiva golema livada u srcu novog naselja trebala je odraz imati i u nazivima zgrada.
"Radi lakšeg snalaženja u masi nizova zgrada s brojnim ulazima, Miroslav Kollenz je objekte nazvao imenima poljskog cvijeća, a postojala je i ideja da se svaka zgrada, odnosno ulaz uočljivo označi simbolom svog naziva. o ta ideja nije ostvarena i za nju se praktično ne zna. Zbog toga su i studenti i kolege prof. Kollenza na Arhitektonskom fakultetu bili isprva začuđeni što on stalno spominje tratinčicu. Poslije, kad su shvatili o čemu je riječ, a svjesni toga da on živi za Travno – u kojemu je poslije i stanovao, a njegova supruga Jasenka Kollenz radila pejzažno uređenje – nisu mu imali srca reći kako ljudi nazivaju zgradu, da je njegova Tratinčica poznata kao – Mamutica", piše u časopisu.
Život u tako velikoj grdosiji sa sobom nosi i neke probleme, a najveći je onaj s otpadom koji se nakuplja u haustorima zgrade. Mnogo stanovnika znači i vrlo mnogo smeća, a to, pak, stvara neugodne "miomirise" koji se šire zgradom, pa i ulicom. - Najgori je smrad smeća kad vjetar s odlagališta na Jakuševcu puhne u našem smjeru. Smrad dodatno pojačavaju i kontejneri prepuni smeća koji stoje pred zgradama – pričala nam je ranije jedna od stanarki ogromne zgrade.
Pri projektiranju i gradnji Mamutice relevantno je bilo i to da je na tome mjestu visoka podzemna voda, pisao je još časopis Geo. Kad je Sava visoka, praktično je na razini terena. "Iz tih razloga nisu građeni podrumi – kao i u velikom broju prekosavskih naselja – a podrumski su sadržaji podignuti na razinu partera. Tako parter, prizemlje, zapravo preuzima funkciju podruma, tu su garaže, spremišta itd. Klasično je prizemlje stavljeno u razinu prvoga kata, i ondje je formirana površina koja je zamišljena kao svojevrstan trg, centar naselja; u planovima se navodi i kao „pješačka poljana“, a danas je poznata kao plato. On dugo nakon gradnje nije bio osvijetljen – jer se nikako nije moglo riješiti pitanje tko treba plaćati troškove rasvjete: stanari Mamutice ili je li to komunalna površina", stoji u časopisu o najpoznatijoj zagrebačkoj zgradi.
VEZANI ČLANCI:
kaj fačli mamutici: zaigrajte live igru susjed iz stana 59 treba kresnut susjedu iz stana 799 npr. Klinac iz stana 540 mora baki iz stana 337 donjeti šteku Marlbora: Dedek iz 1400 se ide tuširat u 749... eto uživancije-prodajom igre nadograđujete i obnavljate zgradu. ...