Zbog neposredne blizine reciklažnog dvorišta i stare cementare, veliko jezero koje se zbog nabujalog potoka preko zime stvorilo u Podsusedu ekološka je prijetnja za cijeli kvart. Dovoljan je mali potres, objašnjava tamošnja predsjednica Mjesnog odbora Podsused Petra Brekalo, da se sva ta voda, zagađena građevinskim i otpadom ilegalnih deponija koje je okružuju, “sjuri” niz ulicu Prigornica i tako poplavi okolne kuće i zagadi okoliš.
Kuće tonu metar po metar
– Jedno vrijeme bilo je grdo jer se voda spustila niz cestu do obližnje trafostanice koja napaja strujom veliki dio zapadnog dijela grada. Tada su lokalni radnici brže-bolje stvorili branu na potoku i spriječili katastrofu – kaže dopredsjednik Udruge Eko–2000 iz Podsuseda Mile Račić.
Zahvaljujući toj brani razina vode trenutno stoji na mjestu, ali se ne smanjuje, što jezero čini tempiranom bombom.
– Osim toga, kad ta voda počne otjecati pod zemlju, proći će kroz nagomilane naslage smeća oko 4-5 metara ispod zemlje i onda nastaviti tko zna kamo. Postoji velika opasnost od zagađenja – upozorava Račić.
Situaciju je vrlo ozbiljno shvatio i predsjednik Vijeća gradske četvrti Podsused – Vrapče Dejan Kljajić koji je poslao hitan dopis Zagrebačkom Holdingu, Vodoopskrbi i odvodnji, Gradskom uredu za graditeljstvo te onom za upravljanje hitnim situacijama. U njemu traži da se jezero i potok smjesta saniraju.
– Stvar je hitna jer i najmanja podrhtavanja mogu stvoriti dodatne pukotine u zemlji. Zbog kojih bi potok mogao poteći onuda kuda ne smije i osim otpada sa sobom “ponijeti” i neke opasne tvari koje je ostavila tvrtka koja je prije ovdje radila, poput salonitnih ploča – objašnjava Kljajić. A do toga bi moglo lako doći jer se potok i novonastalo jezero nalaze uz Kostanjek, jedno od najvećih klizišta u Europi. Površine je 1,2 četvornih kilometara, a klizanjem bi zahvatilo područje površine od 100 hektara. Brdo Kostanjek i okolica stoga su vrlo nestabilni.
– A mogu postati još nestabilniji. Klizište je prijetnja jezeru, istina, ali jezero je još veća prijetnja klizištu jer ga može dodatno aktivirati - ističe P. Brekalo.
A odron zemlje i gubitak svojih domova upravo je ono čega se boje svi koji žive na vrhu brda Kostanjek. Dogodi li se taj crni scenarij, više od 500 kuća moglo bi se sručiti niz brijeg i prouzročiti katastrofu na zapadu Zagreba. Desetljećima, točnije od 1963. kad je klizište aktivirano, stanovnici Kostanjeka i okolice gledaju kako im kuće tonu nizbrdo, metar po metar.
– Kuće susjeda i njegova brata prije su bile na istom nivou, sad je jedna od druge niža dva i pol metra. Svakih nekoliko godina dodaju po jednu štengu da se lakše mogu posjetiti. Drugom susjedu svakih godinu i pol pucaju vodovodne cijevi i kanalizacija zbog klizišta – objašnjava Mario Rončević.
Vlasta Krupljanić, pak, posljednjih šest godina, koliko živi u ulici Kostanjek, promatra kako joj se na terasi stvaraju pukotine, a na vrtu valovi uzrokovani klizanjem zemlje. Za sve je kriva, složni su svi, cementara, koja je ondje radila od 1908. do 1988 godine.
– Tada je zatvorena nakon što je ustanovljeno da je zbog desetljeća iskopavanja lapora stvoreno veliko klizište, među tri najveća u Europi – objašnjavaju u udruzi Eko 2000.
Sanacija je preskupa
– I tu je sve stalo jer je zahtjev za građevinskom dozvola koji je potom zatražen bio odbačen – objašnjava Račić, uvjeren da do sanacije neće doći još godinama jer je taj projekt naprosto skup. Dejan Kljajić, pak, kao šef četvrti samo je istaknuo da je sanacija klizišta problem koji je dužna riješiti Republika Hrvatska, a ne Grad Zagreb.
Možda ću ispasti bezobrazan. Da li imate građevinske dozvole? Ukoliko ih imate tko vam je dao, zašto struka nije odradila posao i zašto se ne procesuira? Ah da pa mi ne živimo u pravnoj državi.