Nisu radile pa su se zabrinuli. Da ne ostanu bez fontana, Zagrepčani su se odmah, čim je iz njih prestala šikljati voda, a radnici ih okružili, počeli raspitivati što se s njima događa.
Riječ je o redovnom održavanju, umirivali su ih radnici Vodotehnike, kojoj je i ovog puta, za dva i pol milijuna kuna, povjereno održavanje fontana kod Nacionalne i sveučilišne knjižnice. Tvrtka je to koja ih je i gradila pa nije čudno što su na natječaju za posao dobili ocjenu 100/100 te što mogu osigurati čitav tim ljudi koji Grad traži da se brine o vodoskocima u Ulici Hrvatske bratske zajednice.
Diplomirani inženjer, diplomirani inženjer strojarstva, diplomirani kemijski inženjer, osobe osposobljene za rad s paketima za programiranje i stručno educirani serviseri tražili su se natječajem, a kao i dosad, obuhvat posla im je, osim “vanjskog” održavanja, odnosno pranja mlaznicama, i programsko održavanje fontana, što obuhvaća kontroliranje sustava, uključivanje vodenih formi i svjetala, a po potrebi i reprogramiranje algoritama ako se za neke manifestacije isprobava novo osvjetljenje ili način prskanja. Također, mora se paziti na to da voda u fontanama uvijek bude “bistra i čista”, a i da “higijenski odgovara onoj za piće”.
Ovo je najljepša vijest tjedna. Bili smo silno zabrinuti hoće li to remekdjelo ikada više štrcati vodu uvis ali zahvljujući ovom članku možemo mirno promatrati razvoj zbivanja u gradu, zemlji i sa Sjevernom Korejom. Nakon 2,5 milijuna fontansko-održavateljskih kuna od sreće više nećemo ni posmisliti na kojekakve unutarnje i vanjske trivijalije.