Nije visok 60 ili 50 metara kao što su bila njegova “velika” braća, već samo oko metar i 20, a udaljen je od njih nešto više od dva kilometra. No dimnjak koji krasi dvorište 70-godišnjeg Bernarda Grbića u Ulici Šumski put podignut je od istih cigli kao i dva primjerka koja su punih 135 godina, sve do prije mjesec dana, krasila črnomerečku ciglanu.
Opeka došla od Deutscha
Arhitekt, projektant i izvođač radova, kako se šali, sam je Grbić, a podigao ga je kako bi sačuvao uspomenu na jedno od glavnih obilježja kvarta u kojem je proveo cijeli svoj život.
– Dok sam odrastao, gledao sam kako se tamo radi, a s prijateljima sam se znao poskrivećki kupati u umjetnom jezeru koje je ondje nastalo s godinama iskapanja zemlje za cigle. Dimnjaci su činili vizuru ovog dijela grada i svima nam je teško palo što ih više nema – govori nam Grbić koji je, nakon detonacije u veljači, svratio do ciglane i počeo skupljati komade opeke koji se još uvijek mogu iskoristiti.
– U četiri-pet navrata napunio sam auto i odvezao ih do kuće pa prionuo na posao – prepričava nam on. Isprva je mislio podignuti dva-tri reda kako bi njegova supruga Anita ondje mogla posaditi cvijeće, no kako je konstrukcija rasla i počela nalikovati pravom dimnjaku, nastavio je raditi pa tako ovaj spomenik čini negdje između 200 i 300 komada opeke iz Müllerove tvornice.
– Bio je to pošten posao, svaki dan od nekih pola 11 do četiri-pet popodne, s pauzom za ručak. I tako otprilike mjesec dana. Nisam koristio miješalicu za beton, već sam sve ručno radio, uz povremenu pomoć sina – ponosno govori Bernard Grbić pokazujući nam pritom dva ogledna primjera opeke koju je koristio za izgradnju dimnjaka.
Na njima je velikim slovima otisnuto slovo “D” koje označava proizvođača, no tko je to bio, on ne zna. Na to pitanje zato je znao odgovoriti konzervator i restaurator Radivoje Jovičić, inače poznat po tome što je tjednima nakon zagrebačkog potresa prikupljao odbačene cigle u centru grada te od njih proljetos počeo graditi etnokuću u Turopolju.
– Proizvođač je Julije Deutsch koji je imao industriju građevinskog materijala, a bio je kooperant s Lavom Hönigsbergom. Ciglana je inače, zna se, u to vrijeme bila vlasništvo Adolfa Müllera, ali on je u svojim ranim godinama proizvodio Deutschove cigle – kaže Jovičić. A kako su napredovali radovi, tako je rastao i interes susjeda koje je zanimalo što to njihov susjed točno zida u svom dvorištu.
– Stalno su pitali kaj sad dela. A kad su čuli, oduševili su se jer svi rado pamtimo staru ciglanu Kad ga je dovršio i stavio pločicu s opisom da je podignut u sjećanje na pale dimnjake, gotovo da nema onog tko nije stao pohvaliti ga i fotografirati – prepričava gospođa Anita.
Postao hit na internetu
Jedna takva fotografija završila je na koncu i na raznim Facebook grupama, gdje je dobila na stotine lajkova i shareova.
– Drago nam je da se ljudima sviđa, možda bismo mogli staviti stolove i naplaćivati ulaz posjetiteljima, davati im pića – u šali, dakako, kaže “arhitekt” Grbić.
I besposlen pop jariće krsti.