Nema posao ni svoj krov nad glavom. Osjeća se, kaže, inferiorno, ali ne želi ovisiti ni o kome. A mora živjeti. Bio je vozač i putovao je svijetom. Vozio je čak iz Danske do Kine puna dva tjedna. Prije osam godina imao je priliku za posao u Španjolskoj. Trebao je živjeti na hacijendi i prevoziti voće.
Preživljava od čestitki
No samo nekoliko mjeseci prije odlaska u Španjolsku dobio je kobnu upalu, zbog čega su mu se kosti lijeve noge potpuno deformirale. Može se kretati samo uz pomoć štake. Ni liječnička mu terapija nije pomogla. Bol je ponekad, kaže, bila nepodnošljiva. Pio je i na desetke antibiotika. Od tada je sve krenulo nizbrdo. Nije više mogao raditi kao vozač, a zbog pogrešnih odluka i krivih ulaganja morao se iseliti iz stana u kojem je živio. U Prihvatilište za beskućnike u Veliku Kosnicu došao je lani na Staru godinu. Još se, kaže, nije naviknuo.
– Imao sam štand na kolodvoru na kojem sam prodavao knjige i čestitke. I to mi je propalo zbog fiskalizacije. Danas sam se posvetio samo izradi čestitki i poneku prodam nekom od poznanika čisto da nešto zaradim za život. Ne mogu samo besciljno sjediti – otvorio se 60-godišnji Dragutin i dodao da za svoje probleme nikada nije krivio druge.
Ima dvije odrasle kćeri, ali ih, kaže, ne želi opterećivati. Stid ga je. Dragutin je, naime, prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, jedan od ukupno 40 beskućnika osoba s invaliditetom u Zagrebu. Zakon o socijalnoj skrbi prvi je put prije tri godine utvrdio beskućnike kao kategoriju korisnika socijalne skrbi kojima se osigurava privremeni smještaj na temelju uputnice Centra za socijalnu skrb.
A problem nedovoljnog privremenog i dugotrajnog smještaja beskućnika osoba s invaliditetom trebao bi biti riješen krajem iduće godine.
Dodatni smještaj
Tako je obećao gradonačelnik Milan Bandić koji je nedavno potpisao sporazum s udrugama o gradnji Centra neovisnog življenja u naselju Novi Jelkovec. U objektu od 1600 četvornih metara trebalo bi biti ukupno 15 poslovnih prostora koji će služiti za edukaciju pa sve do smještaja.
– Zagrebu treba jedan takav centar. Djeca s invaliditetom odrastaju, roditelji stare i stalno je neka potreba za smještajem. Tu je, naravno, i strah od samoće. Vizija je naše udruge samostalan život i socijalna uključenost, ali sigurno ćemo koristiti kapacitete Centra kada to bude potrebno – kazao je Milan Ožegović iz Društva tjelesnih invalida.
Prema socijalnom planu Grada Zagreba do 2020. godine povećat će se smještajni kapacitet za osobe s invaliditetom koje nemaju kamo, ali i dodatne usluge poput osobnih asistenata.