Kada su te 1995. godine počeli radovi na Cvjetnom trgu, kritike struke i građana bile su jasne – Zagreb gubi dušu.
Čim su se prvi radovi priveli kraju, u javnosti se povela nova rasprava – kamene klupe za cvjećare prozvane su stolovima za obdukciju, nikome po volji nisu bile ni staklene vitrine postavljene cvjećarima, a pritužbi je bilo i na terase kafića...
I polako ali sigurno sve je utihnulo... do novih radova. Probijanja garaže, prolaza i gradnje Centra Cvjetni. I dok su radovi bili novi, argumenti su ostali jednaki – Zagreb gubi dušu, ubija se njegova prepoznatljiva povijest, ona na koju su opet bile stotine pritužbi. No unatoč svemu tome – Cvjetni je baš uvijek Cvjetni.
Cvjetni trg je predivan, uvijek pun građana i živosti.