Stanari Kornatske ulice u šoku su. Na tu su zagrebačku adresu prošle nedjelje stigli i policajci i vatrogasci – jedni da uhite vlasnika psa, drugi da s betona operu krv oca koji je, tvrdi, spašavao dvogodišnjeg sina od napada psa. Vučjaka kojeg je vlasnik odlučio prošetati bez brnjice i povodca. Jer tko uostalom šeće psa s brnjicom i povodcem?! I kakve uopće veze ima što je šetnja s povodcem i brnjicom propisana zakonom, a ponašanje suprotno tome kažnjivo? Pas se, tvrdi otac, zaletio ravno prema licu dvogodišnjaka i on ga je instinktivno udario nogom, a vlasnik psa udarac je odlučio vratiti batinama čije su posljedice završile operacijom oca. Tko je u pravu? Onaj koji je dijete štitio od napada ili onaj koji je psa svetio batinama?
Gorka istina je da su obojica kriva – jednom je žao što je psa udario, drugi se o svemu izjasnio na policiji, a treća, jedina žrtva, mali dvogodišnjak, ni kriv ni dužan, pretrpio je dvostruki šok. Gledao je i napad psa i napad na vlastita oca. A sve zato što je netko odlučio prije svega ignorirati propise i sa psom se šetati kao da je baš svaki kutak grada namijenjen ljubimcima. Sve pod egidom stopostotne sigurnosti u uspješnost vlastite dresure. Jer nema tog vlasnika psa na svijetu koji barem jednom nije samouvjereno govorio nekome: “Neće on ništa. Dobar je.” Argument koji vrijedi unutar vlasnikova četiri zida – jer ljubimac vlasniku neće ništa. Ljubimci su nam važni, volimo ih i teško da ćemo ostati bezosjećajni na njihove potrebe ili patnje, no važnije je ne ostati bezosjećajan na ugroženost djeteta, na njegove strahove i šokove. Ako se pas zaletio na dvogodišnjaka, kako to tvrdi otac, iskreno – tko bi od nas reagirao drukčije nego što je te nedjelje reagirao otac?
Suprotnosti radi, postoje ipak vlasnici kućnih ljubimaca koji bi reagirali drukčije nego spomenuti vlasnik vučjaka. Koliko je dvogodišnjak mogao ugroziti vlastitu sigurnost iritirajući nečijeg ljubimca? Samo onoliko koliko je ljubimac od vlasnika mogao naučiti imati “kratak fitilj”.•
>> Nij čudno što se grinta protiv mosta kad je stalno pod lokotom
Vlasnik sam psa i pas nema sta radit bez povodca pogotovo van stana, kuce i u setnji ulicama gdje se krecu mala djeca i slicno. Otvoreno podrucje, uzmi auto i odi sa psom u prirodu, na neko jezero i neka se pas istrci koliko zeli. Onog vlasnika prijavit, a bilo bi samo zalosno da se zbog takvog loseg vlasnika pas uspava.