Bivši ministar zaštite okoliša: Zašto mislim da je novi zagrebački model za otpad osuđen na propast

Ovo je stanje koje ide iz lošeg u lošije i zaista se bojim da Zagreb srlja u kaotičnu situaciju, rekao je na prošlotjednoj sjednici Gradske skupštine zastupnik Domovinskog pokreta Slaven Dobrović komentirajući probleme vezane za otpad u metropoli. Nekadašnji ministar zaštite okoliša u replici na prijedlog Grada o produljenju roka za primjenu novog modela za otpad oštro je i koncizno kritizirao način na koji vlast njime gospodari, a u intervjuu govori i što se može učiniti da bi stvari krenule u pozitivnom smjeru.

Zašto ste rekli da Zagreb zbog problema s otpadom srlja u kaotično stanje?

Jer to tako jest. Vladajući nisu sposobni vidjeti cjelinu pa i dalje grade sustav gospodarenja otpadom a da nisu posložili sve njegove elemente. Ista greška učinjena je još davnih dana, kad se išlo u odvojeno prikupljanje bez nužne infrastrukture. Zagreb ovom novom odlukom kreće u implementaciju sustava koji će generirati povećane količine odvojenog otpada, što je dobro. Ali ono što nije dobro jest što to neće biti popraćeno gradnjom objekata za prihvat i obradu.

Mislite li da je 1. listopada realan rok za implementaciju novog modela?

Ne. Jer se u Gradu bave detaljima kao što su vrećice i boksovi, a zanemaruju nosive elemente sustava kao što su sortirnica i pogon za kompostiranje. U ulozi oporbe bili su dobri kritičari, no sada u ulozi upravitelja ne pokazuju sposobnosti za mijenjanje sustava. Neodlučni su po pitanju kontroverznih projekata prethodne uprave kao što su pogon za biootpad u Novskoj i Centar za gospodarenje otpadom u Resniku. Riječ je o nepotrebno skupim projektima koje bi već zbog cijene i vremena potrebnog za gradnju trebalo odbaciti. Za vrijednost samo pretovarne stanice može se sagraditi trećina potrebnog kapaciteta za kompostiranje u Zagrebu.

Video: Zajednica poduzetnika i obrtnika

Je li onda za vas taj model već od početka osuđen na propast?

Bez svega ovoga što smo spomenuli, jest.

Što biste vi napravili drukčije?

Gradio bih funkcionalan, efikasan i racionalan sustav u kojem se korisnici i pružatelji usluge vide kao partneri u zadatku od općeg interesa. To uključuje reorganizaciju sustava odvojenog prikupljanja, optimiranje transporta, organiziranje infocentra za građane, jednostavnu i sadržajnu edukaciju. Paralelno se pristupa hitnoj gradnji nužne infrastrukture, i to sortirnice, kompostane i centara za ponovnu uporabu. Primijenio bih obvezu odvojenog prikupljanja biootpada, što uz obvezu odvojenog prikupljanja problematičnog otpada otklanja mnoge probleme s reciklabilnim i ostatnim otpadom. Sve to omogućuje da umjesto troškova imamo određene prihode. Na primjer, pomiješani papir i biootpad odvojenim prikupljanjem omogućuje dvije koristi. U prvom slučaju kao sirovina za novi papir, a u drugom kao materijal za proizvodnju komposta. Neizostavan element tog razvoja je individualizacija odgovornosti svih dionika te naplata usluge tako da nagrađuje odvajanje, a kažnjava stvaranje smeća.

Koliko bi vremena trebalo za realizaciju toga?

Za kompletiranje osnovnih elemenata, gdje nužna ekološka infrastruktura predstavlja najzahtjevniji dio, treba do jedne godine. U Koprivnici je nedavno napravljena kompostana u pola godine, u Rijeci sortirnica za slično vrijeme. Nakon pripreme lokacije i ishođenja dozvola gradnja objekta te ugradnja opreme ne traje dugo. Moguća je i prenamjena postojećih objekata, kakvih u gradu ima, pa se gradnja svodi na adaptaciju prostora i ugradnju opreme. Porazna je činjenica da smo danas, nakon godinu dana mandata gradske uprave, na istoj poziciji gdje smo bili i lani uoči izbora.

Spominjali ste gradnju nekoliko kompostana u Zagrebu. Neće li to naići na otpor stanovnika?

To je pitanje izgubljenog povjerenja građana u sustav. Tehnološki uredno kompostiranje nije popraćeno lošim mirisom. To, naravno, treba prvo demonstrirati na postojećim kompostištima u Zagrebu pa potom uz pomoć infocentra, kroz posjete građana, dovesti do stvaranja svijesti kako se radi o nužnoj i doista ekološkoj infrastrukturi bez alternative. Uglavnom, rješenja postoje, no ne vidimo pomake, a otpor građana koristi se kao izgovor.

Zagreb se utapa u smeću. Što mislite, kako je do toga došlo?

Dugogodišnje zapuštanje sustava dovelo nas je u ovu situaciju. Umjesto razvoja i optimizacije, kao da su namjerno izostavljeni važni elementi sustava pa se Grad morao oslanjati na vanjske usluge za zbrinjavanje pojedinih segmenata otpada poput plastike, glomaznog otpada i biootpada. Za takve usluge tržište ne funkcionira jer je zbog visoke birokratiziranosti efekt suprotan pa imamo svojevrsni legalni tržišni monopol. Rezultat je iznimno visoka cijena po toni zbrinjavanja, netransparentnost poslovnog odnosa, a na koncu i slab rezultat po pitanju recikliranja. Odvojeno prikupljati bez vlastite infrastrukture i bez kontrole kvalitete prikupljenog teško da ikad može polučiti bolji rezultat od ovog tržišnog, gospodarskog i ekološkog neuspjeha.

Koliko je za stanje s otpadom odgovoran Tomašević, a koliko oni prije njega?

Još nedavno moglo se govoriti o strašnom naslijeđenom stanju od prethodne uprave, no danas to postaje sve teže, a uskoro će biti sasvim promašen izgovor. U ovih godinu dana morali smo vidjeti puno više, a ovo što imamo od nove vlasti samo je niz pojedinačnih mjera poput drobilica, boksova ili vrećica. A to je sve samo ne sustavan pristup složenom problemu. Radi li se o nesnalaženju i nespremnosti za koordinirani rad s ljudima izvan vlastitog ideološkog bazena ili o nesposobnosti, više nije važno, rezultat je da Zagreb i dalje niže troškove i njeguje neefikasnost u resoru u kojem bi moglo biti posve drukčije.

Čistoćin voditelj Davor Vić rekao je da je zatekao sustav koji je godinama zanemarivan i išao je u krivom smjeru. Koliko su takva opravdanja realna?

Čini se da se radi o običnom peglanju loše medijske slike. Nova je uprava politikom totalnog nepovjerenja i neselektivnog zaustavljanja svih poslovnih procesa prouzročila mnoge štetne posljedice. Vrijeme će brzo pokazati postoji li spoznaja o tome i spremnost za brz i temeljit zaokret u upravljanju gradskim resursima.

Može li Grad posve samostalno gospodariti svojim otpadom, kao što to planira?

Smatram da može i takva nastojanja treba podržati, no po tom se pitanju vrlo malo čini. Loš znak bio je već prošlog ljeta kad se u kontekstu glomaznog otpada gradonačelnik fokusirao na drobilice kao neko spasonosno rješenje. Iako je drobljenje dio postupanja, to nije sve i puno drugoga trebalo je i još treba napraviti po pitanju tog segmenta.

Kako biste ukratko ocijenili gospodarenje otpadom nove vlasti?

Dosadašnji rad u ovom sektoru zaslužuje ocjenu nedovoljan, a tek je malo vremena za ozbiljan zaokret te će se vrlo brzo znati što se po tom pitanju može u ovom mandatu očekivati.