Odlukom ministrice kulture Andree Zlatar Violić, zagrebačka Međunarodna smotra folklora, čije je 48. izdanje počelo jučer, dobila je status nacionalnog festival. Ravnateljicu Zoricu Vitez pitali smo:
Što to znači za smotru?
Status "festivalske priredbe nacionalnog značenja" znači izglede za bolju budućnost ne samo ove priredbe nego i odnosa prema vrijednostima nacionalne kulture kojoj pripadaju i suvremeni oblici tradicijske kulture. Ministarstvo kulture i Grad Zagreb se pridružuju svjetskoj kulturnoj politici, koja nastoji sačuvati kulturne različitosti kao opću vrijednost čovječanstva, te odaju priznanje sudionicima Smotre koji njeguju i predstavljaju baštinu svoga zavičaja. Oni se amaterski bave kulturom, ali su i porezni obveznici koji financijski pridonose i ostvarenjima profesionalne hrvatske kulture i umjetnosti. Priznanje prima i struka, etnolozi i folkloristi, koji od 30-ih do danas osmišljavaju smotre Seljačke sloge i njihovu sljednicu, Međunarodnu smotru folklora u Zagrebu.
Zašto se folklor u nas još izjednačava s nazadnjačkim, što vuče u prošlost?
Vjerojatno se malo šalite! Folklorom se naziva dio tradicijske kulture, ponajprije glazba, ples i usmena književnost. Možda folklor svi ne shvaćaju preozbiljno, pogotovo u odnosu na "ozbiljnu" umjetnost, u čije vrijednosti ne sumnjaju ni oni koji je ne poznaju. O nazadnjaštvu se govorilo kad su komunisti mijenjali društvo i preferirali radnike na račun dotad većinskog seljaštva. Danas su veći problem oni koji nisu odmakli od uskih sredina i slabog obrazovanja, a takvih ima uvijek.
Međimurje je tema 48. smotre. Čime je to zaslužilo?
Osobitošću i bogatstvom kulturne baštine, međimurskih pjesama – pop/ij/evki, očuvanog arhaičnog crkvenog pjevanja, istraživačima i zapisivačima baštine, pjesme i plesa, među kojima se ističe akademik Vinko Žganec iz Međimurja. Također dobro vođenom Zajednicom KUD-ova Međimurske županije, folklornim društvima i pojedincima koji još usmenim putem uče i prenose baštinu.
Koliko se suvremeni glazbenici uspješno bave međimurskim folklorom?
U prošlosti su skladatelji stvarali inspirirani međimurskom glazbom, a u novije je doba međimurska pjesma nadahnula operne pjevačice i pjevače te etnoglazbenike. Davne 1994. u Smotru smo uključili koncert Lidije Bajuk i Dunje Knebl, a danas L. Bajuk sudjeluje kao interpretatorica i etnologinja te osmišljava koncerte. U jednom sudjeluje i ženska skupina Pjevačkog zbora Josip Štolcer Slavenski iz Čakovca.
Bravo za Andreu Zlatar Violić! Konačno nešto pozitivno! Sve zemlje, koliko god napredne bile, njeguju svoj folklor, a naš je zaista bogat i da mi je samo znati koji su to ljudi koji ga smatraju nazadnjaštvom! Takvima su valjda neke naše i strane pevaljke najveći domet.