Mališani iz Dječje bolnice u Klaićevoj najranjiviji su pacijenti, ali zato se na njih u ovom zdravstvenoj ustanovi na njih pazi kao na zjenicu oka. Čak i u najtežim vremenima, kad je zemlju okovalo siromaštvo i glad, najmlađi su bolesnici imali gdje dobiti prijeko im potrebnu zdravstvenu skrb, pa se pionir bolnice dr. Žigo Švarc brinuo da i oni najsiromašniji dobiju mlijeko kao oblik njege.
Prvi dječji odjel u Hrvatskoj osnovan je 1904. u Bolnici Milosrdnih sestara u Zagrebu, a na samom početku 20. stoljeća uslijed siromaštva i needuciranosti, nažalost, zdravstveno stanje djece bilo je na izrazito niskoj razini. Iz toga razloga 1906. donijet je Zakon o zdravstvu kojim je propisana dužnost roditelja zatražiti medicinsku pomoć za bolesno dijete, a što je bio preduvjet za organizaciju socijalno-zdravstvene zaštite majki i djece. Stoga je 1908. započeo sa radom Gradski dječji ambulatorij u Ilici 29 pod vodstvom dr. Žige Švarc. Budući se stanovništvo znatno povećava otvaraju se još tri dječje ambulante u Savskoj, Selskoj i Hirčevoj ulici. Nakon završetka II. svjetskog rata otvara se novi dječji ambulatorij u Bosutskoj, te kasnije u Duvanjskoj i Bogišićevoj ulici.
Početkom 20. stoljeća započela je izgradnja prve privatne bolnice u Hrvatskoj, a za što je izabrana lokacija parka na tadašnjoj adresi Jelisavina 18. Gradnja je trajala više od godinu dana, te je 1909. godine započeo sa radom sanatorij površine 3 000 m2. Građen je prema nacrtima arhitekta Ignjata Fischera, a za gradnju je bio zadužen arhitekt Vjekoslav Heinzel. Izgrađena je u secesijskom stilu, te je posljednja bolnica izgrađena u Austro-Ugarskoj Monarhiji. Troškovi gradnje i opremanja iznosili su 700.000 tadašnjih kruna.
1951. započinje sa radom Dječja kirurška bolnica u Zagrebu za liječenje djece do 14 godina starosti. Na početku je bolnica imala samo odjel kirurgije na čijem čelu je bio dr. Branko Poljugan. Nešto kasnije je oformljen odjel interne medicine, te je 1952. osnovan odjel pedijatrije. 1954. osnovan je poseban odjel za opekline. 1954., prema projektu arhitekta Vladimira Turine, uz zgradu Dječje kirurške bolnice, započela je prva etapa gradnje Centra za zaštitu majki i djece.
Za provođenje radova bila je zadužena dr. Feđa Fisher Sartorius, ravnateljica. Arhitekt Vladimir Turina uspješno je povezao staru secesijsku arhitekturu Dječje kirurške bolnice sa suvremenom arhitekturom Centra. Dječja bolnica i Centar kao samostalne ustanove sa dr. Feđe Fisher Sartorius na čelu djelovale su do 1964. kada je Rješenjem Skupštine Grada Zagreba Centar za zaštitu majki i djece sa Dječjom bolnicom spojen u zdravstvenu ustanovu pod nazivom Centar za zaštitu majki i djece u Zagrebu. Iste godine na čelo ustanove dolazi prof.dr.sc. Karlo Pasini. Ovim spajanjem objedinjeni je preventivni i kurativni dio zdravstvene zaštite, a čime je omogućeno formiranje nove specijalizirane jedinice za proučavanje, praćenje i davanje savjeta u zaštiti majki i djece. 1964. utemeljena je pedijatrijska neurologija, te je započela sa radom ambulanta za konvulzivni sindrom. Ubrzo se osniva i EEG laboratorij, te stacionar. Godinu dana kasnije, 1965., započinje sa radom pedijatrijska ortopedija.
1969. ustanova mijenja naziv u Institut za zaštitu majki i djece, a 1977. postaje Zavod za zaštitu majki i djece. 1988. Zavod ponovno postaje Institut za zaštitu majki i djece. 70-ih godina prošlog stoljeća osnovan je Centar za reproduktivno zdravlje čija je uloga bila integrirati medicinski i preventivni zdravstveno-odgojni rad na području spolnog i reproduktivnog zdravlja djece i adolescenata. Tih godina osnovan je i mikrobiološki laboratorij. 1971. osnovana je jedinica intenzivnog liječenja kao prva u Hrvatskoj, te 1974. odsjek za solidne tumore. 1982. započela je sa radom služba za pedijatrijsku i kliničku farmakologiju i toksikologiju.
Odlukom Znanstveno-nastavnog vijeća Medicinskog fakulteta u Zagrebu 1986. Dječji kirurški odjel postaje Klinika za dječju kirurgiju.
Bolnica je dala svoj nesebičan doprinos liječenje i zbrinjavanju djece žrtava Domovinskog rata, te rata u Bosni i Hercegovini. Osnovana je Komisija za dijete u ratu čiji je predsjednik bio prof. Josip Grgurić. Komisija je imala ulogu pružanja zdravstvene skrbi djeci u ratnim uvjetima, te prikupljanja i distribuiranja humanitarne pomoći. Bolnica je organizirala u to ratno doba pokretne kirurške timove koji su sudjelovali u zbrinjavanju ranjenika. Čitavo vrijeme napada na Vukovar, od kolovoza 1991. pa sve do pada Vukovara 18.11.1991., jedan kirurški tim nalazio se u Vukovarskoj bolnici. Od početka Domovinskog rata do prosinca 1992. izvršeno je oko 40 000 medicinskih usluga na oko 14 500 djece. 03.05.1995. Bolnica je bila meta raketnog napada na Zagreb u kojem napadu je gotovo uništena jedna soba bolnice. Teže je ozljeđena majka djeteta sa kojim je došla na pregled, a dijete lakše, te su ozlijeđena dva zaposlenika Bolnice. Nažalost, smrtno je stradao Ivan Markulin, pirotehničar PU Zagreb, prilikom deaktiviranja „zvončića“.
Od 1993. Bolnica nosi današnji naziv Klinika za dječje bolesti Zagreb. U kratkom razdoblju od dvije godine (2010.-2012.) Klinika za dječje bolesti Zagreb djeluje u sastavu KBC Sestre milosrdnice, nakon čega nastavlja djelovati kao samostalna ustanova.
2015. Zavod za onkologiju Klinike radi pružanja što bolje zdravstvene skrbi za onkološke pacijente premješta se u prostore Klinike za tumore; KBC Sestre milosrdnice, Ilica 197, te ujedno mijenja naziv u Zavod za pedijatrijsku onkologiju i hematologiju s dnevnom bolnicom „Mladen Ćepulić“ po istaknutom pedijatrijskom onkologu. Klinika bi u dogledno vrijeme trebala svoje prostore preseliti na novu adresu, u nacionalnu dječju bolnicu, kako bi naši najmlađi pacijenti dobili još bolju zdravstvenu skrb.
Neznam što ste htjeli sa ovim statističkim podacima ali mi nije jasno kako ste uspjeli izostavili možda najdužeg i najzaslužnijeg šefa Klaićeve prof. dr. primarijusa Ivana Fatorinija poznatog i dragog Dedeka! ??