Čeka se da o raskidu ugovora za pročistač odluči Skupština

Ne jenjava bura koju je podigla odluka gradonačelnika Tomislava Tomaševića da raskine koncesijski ugovor za pročistač otpadnih voda. O svemu su se kratko oglasili i iz Zagrebačkih otpadnih voda (ZOV), firme u vlasništvu konzorcija koji čine njemačko-austrijske tvrtke WTE Wassertechnik GmbH i Westenergie Aqua GmbH te domaće poduzeće Vodoprivreda Zagreb d. d., koji zajednički upravljaju postrojenjem.

U ovome trenutku, dok inicijativa gradonačelnika Tomaševića za ostvarivanje redovnog prava na jednostrani raskid koncesijskog ugovora Grada sa ZOV-om nije izglasana, poručili su, ne mogu je komentirati. A o njoj bi se trebalo glasati na Skupštini zakazanoj za 25. siječnja.

– U 24 godine rada na Žitnjaku postigli smo odlične rezultate, Zagreb je postao ekozona zahvaljujući pročistaču koji godišnje očisti 123 milijuna kubika otpadnih voda. Prema kvaliteti pročišćene vode možemo se svrstati uz bok najmodernijim europskim gradovima, a broj ekoloških edukacija i posjeta građana i studenata iznosi više od 2000 godišnje. ZOV-ov tim čine vrhunski stručnjaci iz područja tehnologije i upravljanja opremom za pročišćavanje otpadnih voda – naveli su u odgovoru na naš upit.

Podsjetimo, o odluci da se raskine ugovor potpisan 2000., koji je na snazi trebao biti do 2028., javnost je doznala u utorak, a Tomašević je kazao kako ju je donio jer će Zagrebu omogućiti tri ključne koristi. Grad će šest mjeseci nakon raskida doći u posjed zemljišta u Resniku koje je nazvao "strateški najvažnijim" jer bi se ondje trebao graditi Centar za gospodarenje otpadom.

Korist broj dva je to što će upravljanje nad pročistačem preuzeti Vodoopskrba i odvodnja, podružnica Holdinga, što će olakšati proces gradnje trećeg stupnja pročišćavanja. Javna tvrtka koja upravlja pročistačem podignutim na treći stupanj, naime, preduvjet je da bi se povuklo 320 milijuna eura europskog novca za razvoj i obnovu dotrajale vodovodne mreže. I kao treće, kazao je, tu je financijska korist. Raskid ugovora koštat će manje nego obveze koncesije, ustvrdio je on te naveo cifru od 420 milijuna eura. Upućeni to demantiraju te smatraju kako je odluka prvi korak dugotrajnog i iscrpljujućeg postupka arbitraže.