Otkako je svakodnevicu u metropoli poremetila korona, na Sleme, na Sleme ne bježe samo noge planinara već i kotači raznih prometala. Brojači automobila kojima iz Parka prirode Medvednica motre gustoću prometa prošle su godine tako u jednom danu vikenda bilježili u prosjeku oko 2300 vozila, odnosno 4600 čitav vikend. Usporedbe radi, 2019. u jednom je danu vikenda u prosjeku izbrojeno 1500 automobila, odnosno čitav vikend oko 3000 pa se i po tome, ako već ne golim okom ili komentarima na mrežama, može zaključiti kako je novonastala situacija popularizirala Sljeme i povratak u prirodu, što je trend koji se nastavlja.
Izletnici su ondje i danju i noću, potvrđuju i oni koje smo na vrhu Zagrebačke gore zatekli kada smo se gore popeli u nedjelju oko 16 sati. U to se vrijeme, govore, mogu izbjeći kolone, a ne treba dugo tražiti ni parking. Usprkos tome što je temperatura bila šest ispod ništice, a vidljivost zbog magle slaba, brojne su zagrebačke obitelji odlučile uživati u zimskim radostima. Mnoge od njih “uhvatili” smo i kako se u povratku kući griju toplim napicima u blizini Grofice te kupuju domaće proizvode na štandu Ivana Križanića, OPG-ovca iz Bistre koji se hvali da jedini na planini poslužuje pravo, domaće kuhano vino.
Klupski štimung na snijegu
U podnožju Činovničke livade vlada prazničko raspoloženje, ori se cika djece i razdragani lavež pasa koji podjednako guštaju u igri na snijegu. “Ništa mi neće ovi dan pokvarit, vap šuvari vari”, svira iz kućice u podnožju, što upotpunjuje bezbrižnu zimsku idilu. Obitelji Pušić i Omerović iz Kašine s djecom i psima na Sljemenu su bili tri sata (naslovna slika). Klinci su se smrzli pa laganim korakom kreću prema automobilima. Ove su godine došli prvi put, kažu, i svi su uživali.
Snijeg je počeo padati kada smo se popeli do sljemenskog tornja, gdje nas je dočekala gotovo klupska atmosfera. Posvuda zatječemo skupine mladih koji se griju kuhanim vinom slušajući glazbu iz zvučnika. Iz smjera Crvenog spusta koji je bio zatvoren vraćaju se promrzle snowboarderice Neva, Lukrecija i Karla.
– Sljeme obožavamo jer smo ovdje naučile bordati, blizu je, a i zbog svega ne možemo na neka druga skijališta – govore djevojke pa potom odlaze prema bistrou Vidikovac na okrepu grahom. Iako je pala noć, na vrhu Činovničke livade ratrak ravna snijeg, a dobro raspoložena društva druže su se oko Sljemenske kućice koja ondje radi i ljeti i zimi već više od deset godina, kaže nam vlasnica Ivana.
Uz dekice i tople napitke
– Otkako je korone, na Sljemenu je više ljudi. Možda i zato što ovdje mogu dobiti osjećaj “starog normalnog” kojeg smo svi željni, priroda nam omogućava da preživimo ovu noćnu moru. Nisam ni znala da moja malena kućica ljudima može donijeti toliku radost – smije se Ivana te napominje kako radi do 22 sata. Voljela bi da joj se omogući da kućica bude otvorena i dulje jer, kaže, posjetitelja na Sljemenu ima i iza 22 sata.
Od društva raspoređenog oko kućice doznajemo da ovdje znaju biti i nakon ponoći, katkad i do ranih jutarnjih sati. Sa sobom nose tople napitke i dekice da se ne smrznu dok cupkaju u ritmu glazbe. Ekipa iz Bukovca ondje je prvi put, budući da su čuli od frendova da je na Sljemenu super pa su i došli ispitati stvar.
– Prije korone smo išli u klubove, a sada smo skužili smo da nije važno mjesto već dobro društvo – kažu nam u glas Ela, Katarina i Zvonimir. •
Neka si narod da oduška malo