Zagreb treba naći identitet da bi postao europska prijestolnica kulture

Zagreb je jedan od ukupno devet kandidata u Hrvatskoj za prijestolnicu kulture 2020. Razgovarali smo s Airanom Bergom, umjetničkim savjetnikom koji vodi Zagreb kroz proces kandidature.

Kad vam netko kaže Zagreb, što vam prvo padne napamet?

Kandidatura za Europski grad kulture 2020. i najmlađi glavni grad u Europskoj uniji.

Aktivnosti i natjecanja s drugim gradovima oko dobivanja titule već su počele. Kako će se Zagreb promijeniti u sljedećih pet godina ako dobije tu titulu?

U idealnoj situaciji, trebao bi se kompletno promijeniti. Nositi titulu Grad kulture znači promjenu na više razina. To se ne odnosi samo na umjetnost. Najveća je to greška koju ljudi rade kad razmišljaju o Gradu kulture. Umjetnost i umjetnici imaju važnu ulogu u animiranju i pokretanju Grada kulture. Bitno je kreirati novu gradsku kulturu, što podrazumijeva i na koji način komuniciramo jedni s drugima, kako zajednički rješavamo probleme... U idealnom svijetu, utopijskom svijetu, grad se može promijeniti u potpunosti, no to nije često. Za promjene treba vremena, a u njima trebaju sudjelovati i građana tog grada. U svim gradovima s kojima sam radio često se podcjenjivao ljudski potencijal. Ljudi imaju najbolje ideje jer najbolje znaju svoju okolinu. Biti Grad kulture znači dati priliku građanima da oni pokažu kakav grad žele i ako se to odradi dobro, tada se puno toga promijeni.

U Zagreb dolazite već tri mjeseca, jeste li već uočili neki problem koji treba riješiti?

Probleme je lako naći. Organiziramo fokus grupe, koje su već same po sebi uspjeh jer pričaju oni koji se nikad nisu susreli. To je prvi korak transformacije. Ljudi moraju naučiti raditi skupa i razumjeti da se, kad razgovaraju s drugima koji imaju slične percepcije budućnosti, mogu puno brže kretati unaprijed.

Koga ste okupili na fokus grupama?

Ljude koji se bave arhitekturom i urbanizmom, studente s raznih fakulteta, dizajnere, ljude iz filma, glazbe, kreativnih industrija, razne građane, knjižničare, ljude iz socijale, turizma... Vrlo raznolik broj. Kreirani su scenariji Zagreba kakvim ga oni žele vidjeti.

Možete li nam opisati svoju ulogu u projektu u Zagrebu?

Savjetnik sam procesa. Razgovaramo o sadržaju i strategiji s lokalnim stanovništvom. Zagreb ima veliki potencijal i visok je potencijal dijaloga s građanima. Savjetujem, s obzirom na moje iskustvo u drugim gradovima, kako početi, na koji način sudjelovati u procesu, na što se mora paziti, kako se pripremiti za prezentaciju kad dolazi žiri...

Radili ste u Linzu također, nakon što je osvojio titulu Grada kulture. Nedavno ste radili i u talijanskom gradiću Lecce, koji se također kandidirao. Kakva su iskustva?

U talijanskom Lecceu bio je problem nepovjerenja između gradske uprave i ljudi. No građani su sad puno jači i ipak zajednički rješavaju stvari. Lecce nije dobilo titulu. Ali pokrenuti su projekti od kojih se nije odustalo. Linz je, pak, bio percipiran kao industrijski grad. Kad se nekad prolazilo pokraj Linza automobilom, morao se zatvoriti prozor. U međuvremenu je Linz postao grad s najčistijim zrakom u državi. Austrijanci su sada promijenili percepciju Linza. Sada tamo ima i mnogo više turista, upravo zbog te titule i novog imidža grada.

Što Zagrebu nedostaje?

U razgovoru sa Zagrepčanima, postoje dvojbe oko toga što Zagreb zapravo jest. To je cilj cijelog projekta – naći identitet grada. Nadam se da ćemo kroz ovaj proces naći jači identitet Zagreba.

Znači, Zagreb nema identiteta?

Ne bih rekao da ga uopće nema, već da ih je nekoliko. Građani ne znaju točno kako bi ga opisali jednom riječju. Problem je, iz razgovora s građanima, što je Zagreb uvijek bio u sjeni Beča, Budimpešte, Beograda, pa je relativno mlad glavni grad. Treba narasti u glavni grad Hrvatske kao članice Europske unije.

Možete li opisati proces izbora Grada kulture?

Natjecanje je unutar zemlje. Sada postoji devet gradova koji se natječu za titulu. Krajem svibnja dolazi žiri koji se sastoji od deset ljudi iz raznih europskih organizacija i dvoje lokalaca i promatrači iz ministarstava i EU. Dolaze na jedan tjedan u Zagreb. Njima će svih devet gradova u Zagrebu prezentirati zašto bi oni trebali biti Grad kulture. Potom će 29. svibnja proglasiti koji gradovi idu u drugi krug, obično to budu tri-četiri grada. Ti gradovi imaju osam mjeseci da nastave raditi, da prodube ono što su započeli i pokrenu projekte koje će ljudi razumjeti. Na kraju procesa žiri provodi vrijeme u svakom gradu, razgovara s ljudima, da vidi koliko su ljudi svjesni kandidature. Konačni rezultat trebao bi se znati već na proljeće sljedeće godine.

Koji grad je najveća prijetnja Zagrebu?

Zagreb! Postoji mnoge zamke i greške koje se mogu napraviti. Moramo stvoriti jako i neovisno tijelo, bez političkih utjecaja. Vlade i uprave se mijenjaju, pa se mora osigurati, u slučaju da se vlast promijeni, da se projekt Grada kulture neće odbaciti. Žiri će to i pitati – koliko je pojedini subjekt neovisan.

Koje su prednosti, a koje mane Zagreba?

Prednosti su svakako mnogobrojni potencijali grada, komunikacija nije baš dobra između ljudi i institucija, postoje mnogi infrastrukturni problemi, često ljudi propituju proces donošenja odluka u gradu, visoka je i razina koruptivnosti, rezovi koje ljudi ne razumiju... Biti Grad kulture znači i transparentnost donošenja odluka i jasni kriteriji.

Koje su aktivnosti već pokrenute vezane uz projekt?

Umjetnici su vodili radionice s učenicima unutar škola diljem Zagreba, koji su stvarali svoje vizije Grada kulture. Također, volonteri obilaze Zagreb za sva pitanja vezana za zagrebačku kandidaturu za Europsku prijestolnicu kulture. Anketiraju ljude, koji govore kako oni vide grad i što je po njima dobro, a što bi promijenili.

Koja je najbolja i najgora stvar koju ste uočili u Zagrebu?

Malo mi je čudan način na koji se ovdje donose odluke. Najbolja stvar s kojom povezujem Zagreb je profesor Baltazar. Ali i ljudi koje upoznajem.