Po svojoj definiciji, neovisno ili craft pivarstvo, kako ga puno ljudi voli zvati, mora biti drukčije. No, održati svoju, drukčiju priču nije baš tako jednostavno u zemlji gdje i dalje vladaju pivarske multinacionalke s visokoserijskim pivima koje više cijene trajnost na polici od kreativnosti. Pitate li to pitanje Marija Žerjava i Brunu Blažička iz pivovare PriMarius iz Zagreba, dobit ćete sličan odgovor s jednim dodatkom – nije lako, ali mi ipak živimo svoj san. Mario Žerjav PriMarius jedan je od najcjenjenijih i najnagrađivanijih pivara u nas. Probate li Bijelo, znajte da je to pivo ovjenčano s nekoliko medalja. Žerjav je sa svojim šogorom Brunom prije tri godine, nakon dugogodišnjeg iskustva u kućnom pivarstvu te rada u Zmajskoj, prvoj domaćoj novovalnoj pivovari, odlučio otvoriti vlastiti pogon koji se danas nalazi na Radničkoj cesti u Zagrebu.
– Sada smo došli do točke da prodamo sve što proizvedemo. Imamo devet stalnih stilova plus još jedan specijal, bilo bi i više, ali jednostavno ne stignemo, potražnja je prestigla proizvodnju pa bi nam trebala još dva-tri fermentora da bismo imali još koji stil. No, ne žalimo se, ovako je sasvim dobro, imamo čak i rast, pandemija nam nije posebno naštetila. Radimo puno, ali zadovoljni smo, radimo za sebe. Sve ti je to za nas ozbiljna zafrkancija, imamo posao od kojeg moramo isplatiti plaće i pokriti troškove, ali moramo ga voljeti dok ga radimo. I volimo ga, to je to – kažu Mario i Bruno.
Ono po čemu su piva PriMarius posebno prepoznatljiva je njihov vizualni identitet, za koji dizajn i ilustracije potpisuje Mario, pod umjetničkim vodstvom svoje dugogodišnje prijateljice Željke Vodopije, vlasnice studija za dizajn Keks. Etikete izgledaju više kao iz vinskog nego iz pivskog svijeta. Ništa čudno, Žerjav je godinama bio voditelj odjela pripreme s izletima u dizajn jedne od najvećih domaćih marketinških agencija.
– Pa, rekao bih da nam to dopušta da i u tom dijelu razvijemo vlastitu kreativnost, a budimo iskreni, smanje se i troškovi. Nakon 15 godina što u Imagu što u vlastitom obrtu, uz više od 20 godina u samoj grafičkoj industriji, bilo je ipak dosta i došlo je vrijeme za promjene i pretvaranje hobija u biznis. Ovdje u pivovari spajam sve što sam naučio u agenciji na korist novog proizvoda kojim se bavim, piva. I svako novo pivo proizvod je za publiku koju još nismo “dotaknuli” – kaže.
U tu osebujnu marketinšku priču ubrajaju se i čaše na kojima je stilizirani Žerjavov lik, kao i na logotipu i etiketi, čija brada mijenja boju s promjenom temperature: hladnije pivo – brada je zelenija, toplije – brada pobijeli! Na etiketi novog piva je i lik Marija Petrekovića, poznatog domaćeg zabavljača koji se prepoznao u pivima PriMarius, pa je s njim u suradnji nastalo CjePivo, gledanje na koronavirus s veselije strane.
– Da, lako smo se našli, Mario Petreković voli piti pivo, i bavi se organizacijom događaja na kojima pivo dobro ide, pa smo odlučili napraviti jedno lagersko pivo. CjePivo je helles, njemački stil lagerskog piva, ali u našoj interpretaciji, kao i sva druga naša piva. Stil je samo neki okvir, a mi volimo taj okvir malo “preurediti”, za nas je to neki smisao pravljenja craft piva. Takvih je piva kod hrvatskih craft pivovara sve više i to je dobro jer se, zapravo, zatvara puni krug, kao i u svijetu. Na kraju je pitkost najvažnija, no svi mi i dalje takva piva radimo da budu ukusna, bez filtriranja i pasterizacije. I to ljudi prepoznaju, govore Bruno i Mario.
Logično je pitanje što Hrvati najviše vole piti?
– Pa, kao što smo rekli, od nas piju sve! Ali da, posebno nam je popularan Ringišpil jer ima sve hmeljne arome koje ima india pale ale, a njegov stil session IPA pitkiji je i lakši s osjetno manje alkohola. To je sada naše najprodavanije pivo. India pale ale, u tom stilu imamo Katapult, proći će vam svuda. IPA je danas, kao i drugdje u svijetu, najrazvikaniji i najpopularniji pivarski stil koji će ljudi povezati ponajprije s gorčinom, ali i punoćom okusa te intenzivnijim voćnim aromama i okusima. I to je prednost pivovara poput naše, možemo biti raznoliki pa tako ponuditi i onima koji gorčinu ne vole prije ostalih kvaliteta i nešto drukčije – kaže Bruno.
Nedavno se pojavila zanimljiva vijest kako je iz Ikarskih vruja, geološkog fenomena podno Učke, izvađeno tri tisuće piva šest domaćih neovisnih pivovara. Inače, Ikarske vruje su izvor ponornica iz dubina kraškog kraja ne samo s Učke nego moguće i s Alpa pa je to svojevrstan prirodni podrum u kojem mogu sazrijevati vina, ali i piva. Na vijesti o vinima koja su spuštena u Ikarske vruje već smo navikli, no ovo je bila prva prilika da su iz Vruja izvučena i piva. Spuštena su prošlog rujna, a izvučena u lipnju.
– I mi smo bili jedna od tih šest pivovara. S obzirom na promjene koje doživljavaju potopljena vina u odnosu na ona odležana na suhom, vjerovali smo da će se dogoditi promjena i s potopljenim pivima, pa kada smo probali naš na dnu mora odležani Krampus, ječmeno vino, kao i piva ostalih pivovara u projektu, razlika u odnosu na “kopnene” je osjetna. Kao što smo shvatili da je dobar potez bio da kao naše alkoholom najjače pivo napravimo upravo ječmeno vino, jer većina se odluči na kakav imperial stout. Krampus sa dna mora doista jest drukčiji, mekši i zaokruženiji, s blagom kiselkastom notom, te ga planiramo i drukčije prodavati, u posebnoj ambalaži, ali ne preskupo unatoč pedigreu koji je dobio. To su te stvari kojima se veselimo, prilike da eksperimentiramo s našim pivima i na ovakav način – kažu Mario i Bruno.
Pivo deblja. Vino je jedini izbor.