Dinamova generacija iz 1960-ih u pregledu povijesti kluba ističe se iznad ostalih uspjehom koji je ostvaren u sezoni 1966./67. Tada je Dinamo, nakon odličnih igara osvojio Kup velesajamskih gradova (poslije Kup UEFA, danas UEFA Europska liga), pod vodstvom Branka Zebeca (nakon polufinala odigranog s Eintrachtom dao ostavku) te u finalnim utakmicama Ivice Horvata.
Dinamov put prema trofeju išao je preko Spartaka iz Brna, škotskog Dunfermline, rumunjskog Dinama iz Piteștija, Juventusa iz Torina, u polufinalu Eintrachta iz Frankfurta te u finalu Leeds Uniteda. Nakon što je 30. kolovoza 1967. u Zagrebu pred 30.000 navijača golovima Čerčeka i Rore Dinamo pobijedio Leeds, u uzvratu odigranom 6. rujna Dinamo je pred 55.000 gledatelja u sastavu Zambata, Škorić, Gračanin, Blašković, Belin, Pirić, Rora, Čerček, Brnčić, Ramljak, Gucmirtl uspio u 90 minuta "veoma požrtvovne i taktički dobre igre, kako je isticano u dnevnom tisku, održati prednost iz Zagreba, a "engleski navijači pljeskom su pozdravili uspjeh sastava Dinama".
Foto: Sanjin Strukić/Pixsell
Važni igrači Dinama koji su sudjelovali u ovom uspjehu, primjerice Zambata, Belin, Škorić, Lamza, Ramljak, Rora ili Pirić, tijekom 1960-ih osvajali su za Dinamo trofeje kao što su Kup Jugoslavije te dospjeli do finala Kupa velesajamskih gradova (1963.), formirajući se na taj način kao igrači i prije svega kao momčad koja je 1967. ostvarila pothvat koji je još uvijek najveći međunarodni uspjeh Dinama, ali i hrvatskog klupskog nogometa.
Nevjerovatno je da je ta ekipa koja je tada igrala za kikiriki tukla momčadi kao što su Eintracht(tada snažna momčad),Juventus,Bayern,Porto,Leeds,a ovi danas koji igraju za stotine tisuća eura ne mogu pobijedit neki tamo černomorec. Jedino što nam je i ostalo od Dinama su siječanja.