U Bolnici za kronične bolesti dječje dobi Bistra tek svaki peti roditelj posjećuje svoje dijete. Teško oboljeli mališani najčešće ne mogu samostalno hodati, mnogi od njih neprekidno moraju biti priključeni na aparate koji ih održavaju na životu. Kao rijetko tko upravo su oni zaslužili svu ljubav i pažnju ovog svijeta, posebno roditelja. Nažalost, roditelji su se najčešće odrekli svoje djece pa je ulogu brižne majke morala preuzeti država, odnosno liječnici, sestre i volonteri.
Stotinu najmlađih pacijenata vapi za toplom riječju na koju reagiraju osmijesima i bezuvjetnim prijateljstvom. U baroknom dvorcu Oršić nedostaje isključivo obiteljska dimenzija jer, kako kaže ravnatelj, “postigli smo zavidan standard ustanove primjeren potrebama korisnika. Boravak je pacijentima kvalitetan, obogaćen sadržajima, no ne smije se rušiti zadnje mostove između članova obitelji”.
Pacijenti koji u domu ostaju do svoje punoljetnosti najčešće boluju od genetskih bolesti i oštećenja, kao i od posljedica trauma i komplikacija pri porođaju. U sobama ih boravi po deset, no kako kaže ravnatelj, to nije veliki problem.
- Prostorije od 60-ak kvadrata pružaju dovoljan komfor i kvalitetu boravka, a svaka je soba opremljena kadom i stolom za previjanje. Pacijenti žive u zajednici, prate se pogledima, a važno je napomenuti kako djeca ne vide razliku između sebe i ostalih te mogu biti na neki način i zadovoljnija - objasnio je Željko Weiss.
Kroz prostore bolnice u posljednjih je jedanaest godina prošlo oko 4000 volontera talijanske međunarodne udruge “Vrta plavih ruža” koji u ustanovu dolaze kako bi se družili i igrali s djecom.
- Dolazimo ovamo jer nam je jedna prijateljica kazala kako je ovo sjajno mjesto. Bili smo znatiželjni kako ovdje izgleda. Mogu vam reći da se na ovome mjestu osjeća prisutnost Boga - rekla nam je Paola Angelini iz Milana, jedna od desetak volontera koji su prošli tjedan stigli u Hrvatsku i koji ostaju u bolnici osam dana.
Unatoč tome što sam naziv bolnice, koja djeluje već više od 40 godina, implicira kako se radi o dječjoj bolnici, Weiss nam je otkrio kako imaju i starije pacijente. Naime, ne postoji nitko drugi tko bi preuzeo odgovornost za bolesnike pa se bolnica obvezala brinuti o onima koji nemaju kamo otići i koje nitko drugi neće.
Siromaštvo našega društva vidljivo je na svakom koraku u “Bistri” pa tako nisu dostatni ni napori premijerke Kosor koja već deset godina posjećuje dom na važne kršćanske praznike.
- Renovirano krovište i obnovljena fasada veliki su korak naprijed - složili su se zaposlenici, no nedostatak roditeljske ljubavi nenadoknadiv je.