Police NSK ispunile bi udaljenost od Zagreba do Plitvica: Evo što smo sve pronašli u zbirkama

Više od 130 kilometara. Tolika je udaljenost od Zagreba do Plitvica, ali i dužina polica Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, gdje se čuva 3,5 milijuna svezaka knjiga, rukopisa, grafika, zemljopisnih karata, notnih i zvučnih zapisa i drugog kulturnog blaga neprocjenjive vrijednosti. A uoči 22. siječnja, kada se obilježava dan NSK, zavirili smo u tajne koje se tamo kriju.

– U knjižnici dobivamo primjerak svega što se tiska na ovim prostorima, bilo da je riječ o razglednici, enciklopediji ili dnevnim novinama – kaže Ana Marija Tkalčić te nas vodi prema drugom katu na kojem su smještene tri vrijedne zbirke. U Zbirci zemljovida i atlasa čuvaju se neke od najstarijih karata naših prostora.

Vrijedna donacija  

Pažnju nam plijene povijesni grbovi Hrvatske, Dalmacije, Slavonije i Bosne na onoj suvremenog Ilirika iz 1668. Bakrorez je plod suradnje povjesničara Ivana Lučića sa slavnim nizozemskim grafičarom i izdavačem karata i atlasa Joanom Blaeuom. Sa zanimanjem promatramo i nacrt Zagreba iz 1864. pa se čudimo nepostojanju Trešnjevke, vinogradima u podsljemenskoj zoni te oranicama i pašnjacima na Trnju, Vrbiku, Knežiji...

– Jedna od najvrjednijih donacija knjižnici u posljednjih stotinjak godina je Zbirka Novak, znanstvenika i svjetskog putnika Drage Novaka koji je desetljećima skupljao stare karte prostora Hrvatske te ih darovao knjižnici kako bi bile dostupne znanstvenicima, studentima i široj javnosti, ističe dr. sc. Mira Miletić Drder, koordinatorica Zbirke zemljovida i atlasa te suautorica nedavno objavljene knjige o Zbirci Novak. 

Stari majstori susreću se sa suvremenim umjetnicima u Grafičkoj zbirci koja je nedavno proslavila svoj stoti rođendan. Čuvaju se ovdje i razglednice, stare čestitke pa čak i dva Rembrandta.

– Njegove bakropise "Čovjek u sjenici" iz 1642. i „Autoportret“ iz 1638. zbirci je donirao Izidor Kršnjavi – kaže viša kustosica Maja Karić koja nam je omogućila da vidimo originale, što je rijetka prilika.

Pokazuje nam i najnovije akvizicije u zbirci, ilustracije Milana Trenca. Dvije su izašle u američkim novinama New York Times Book Review i The Wall Street Journal, dok je treća iz Starta. Promatramo i plakat Borisa Bućana za tada netom osnovani Omladinski klub Jabuka iz '68. , postere za vesterne dizajnera Mihajla Arsovskog, karikature Franje Maixnera, autora Bobija i Rudija...

Tajna ljubičaste tinte

Ovdje je i jedan tajanstveni Piranesijev bakropis te vrijedni drvorezi američko-ukrajinskog umjetnika Jaquesa Hnizdovskog. Atraktivne su i svakodnevne stvari koje zbirka čuva, poput razglednica i reklamnih letaka. 

– Ovaj je iz vremena NDH – pokazuje nam jezivi propagandni letak na kojem se karikaturom ismijavaju saveznici i veliča nacizam. Tu je i razglednica s portretom brkatog kaisera Franje Josipa i jedna sasvim neobična iz Jugoslavije 60-ih kada depilacija nogu nije bila u modi. 

U susjednoj Zbirci muzikalija i audiomaterijala dočekali su nas biseri hrvatskog glazbenog stvaralaštva. S uzbuđenjem promatramo partituru opere ''Nikola Šubić Zrinjski'' i note pedantno ispisane ljubičastom tintom. 

– Skoro sve partiture iz Zajčeva opusa bile su pisane upravo tom ljubičastom tintom i može se smatrati da mu je baš zbog toga postala jedan od zaštitnih znakova – upućuje nas voditeljica zbirke dr. sc. Tatjana Mihalić. Pokraj Zajca je i partitura ''Ere s onoga svijeta'' Jakova Gotovca, na kojoj je uočljivo da je kao vrlo popularno djelo bila često izvođena. 

– U fondu najstarijih ploča, od kojih je puno njih iz zbirke pod nazivom Fonoteka Čapka, objavljene su i one na kojima su hrvatski izvođači snimljeni u prvoj polovici 20. stoljeća, kao i oni koji su nosače zvuka snimali u inozemstvu – navodi T. Mihalić. Album s pločama pod nazivom Southern Slav Songs Zinke Milanov izdao je američki Sonart, a na njoj se nalazi više danas mnogima dragih tradicijskih pjesma. Tu je i luksuzno izdanje Tijardovićeve ''Male Floramye'' tvrtke Edison Bell iz 1931. na desetak ploča. 

– Na rane ploče od 78 okretaja stalo je samo nekoliko minuta glazbe pa je za veća djela, poput operete, moralo biti više gramofonskih ploča da bi se cijelo djelo uspjelo snimiti i objaviti – objašnjava. 

Mažuranić se teško čita 

Spuštamo se potom u samo srce knjižnice, do Zbirke rukopisa i starih knjiga kojom rukovodi dr. sc. Irena Galić Bešker. Ondje se, u trezoru otpornom na sve katastrofe, čuva temelj NSK – rukopisi velikih pisaca, srednjovjekovni kodeksi i inkunabule. 

Najstariju hrvatsku inkunabulu „Misal po zakonu rimskoga dvora“, okružuje veo misterije jer nitko još uvijek nije siguran gdje je nastala. Misal nosi titulu prvog u Europi tiskanog teksta na glagoljici te prve inkunabule u slavenskome svijetu, tiskane dvobojno i na papiru. Datum tiska je poznat, 22. veljače 1483., samo 28 godina nakon Guttenbergove Biblije, a tada se slavi i dan Nacionalne i sveučilišne knjižnice. 

Promatramo i drugo izdanje Marulićeve Judite koja ove godine slavi 500. rođendan i pjesmaricu grofice Patačić iz 18. stoljeća ispisanu damskim krasopisom. Njoj i drugim vrijednim rukopisnim kodeksima lani su se divili europski čelnici uoči predsjedanja Hrvatske Vijećem Europske unije. Sušta suprotnost grofičina krasopisa originalni je rukopis spjeva Smrt Smail-age Čengića bana Ivana Mažuranića. Nažvrljan je običnom olovkom i teško čitljivim brzopisom pa njegovo iščitavanje zahtijeva visok stupanj poznavanja grafologije. Gotovo da i nije moguće u kratkom vremenu pobrojiti vrijedne primjerke knjiga iz zbirki plemićkih obiteljī Zrinski i Kušević, koje su također pohranjene na policama Zbirke rukopisa i starih knjiga.

A da bi knjige i nakon više od 500 godina ostale u dobrom stanju, brinu se vješte ruke restauratora na Odjelu zaštite i pohrane koji možemo nazvati klinikom za knjige. Kao u bolnici, zaposlenici u bijelim kutama pažljivo ''operiraju'' stare knjige i novine pod budnim okom dr. sc. Dragice Krstić. 

Svašta se u novinama nađe 

– Najprije se ''pacijentu postavlja dijagnoza''. Slijedi pranje pa otkiseljavanje jer stari papir često ima visoku pH vrijednost, potom se oblaže prozirnom folijom i japanskim papirom, grije na 130 stupnjeva, obrezuje višak folije i šalje na uvez – objašnjava nam ona. Najteže je, kaže, restaurirati stare novine jer su tiskane na lošem papiru. 

-Svašta se nađe u starim novinama. Slične afere kao danas, događale su se i prije sto godina. Povijest se zbilja ponavlja - smije se ona.

Restaurirane knjige, kao i one oštećene uporabom na finalni ''beauty zahvat'' odlaze na Odjel opremanja i uveza, gdje vrijeme kao da stoji. Sve se ovdje radi ručno pa se osjećamo kao u radionici kakva renesansnog obrtnika crne meštrije, kako su nekad nazivali tiskarstvo.

– Knjige nikada ne razvezujemo ako za tim nema potrebe, a nastojimo im očuvati i originalne korice – kaže nam koordinatorica Stanislava Rakić-Mutak. Knjige se odavde šalju u trezor i spremište, a teleliftom odlaze na odjele.

Običnim dizalom uspeli smo se i mi na peti kat. Ondje puca nezaboravan pogled na metropolu pa se osjećate kao da promatrate svijet na piramidi znanja ili, kako kaže Newton, na ramenima divova čija je ostavština u dobrim rukama zaposlenika NSK.  

NAPOMENA: Veći dio u tekstu spomenute građe možete pronaći i u Digitalnim zbirkama NSK.