Svaka od 12 zvjezdica na zlatnoj kruni Gospe Sinjske koja danas stoji ispred samostana u Sinju prošla je kroz ruke zlatara Stjepana Pavlovića u Ilici. Prilika da ručno izradi ovakve unikate događa se, kaže Štef, jednom u životu. Najveći je to projekt u njegovoj dugogodišnjoj karijeri obrtnika. Svoju je radnju u najdužoj zagrebačkoj ulici na broju 52 otvorio još 1987., iako se zlatarstvom u obitelji njegove supruge Roze bave 70 godina. Supruga vodi svoj obrt nekoliko kućnih brojeva dalje.
Broševi stari 150 godina
U njihove radnje već godinama dolaze stalne mušterije, među kojima su i biskupi Zagrebačke nadbiskupije. Već 25 godina za Alkarsko društvo izrađuje i prstenove koji se poklanjaju slavodobitniku Sinjske alke i alkarskom momku, a posebna mu je strast antikni nakit koji u zlatarnicu donesu njegovi kupci. Njega restaurira tako da prvo obilazi muzeje, proučava svu literaturu i tek kad prikupi sve podatke, pristupa realizaciji.
– Radili smo i broševe koje su nosili plemići prije više od stotinu godina – kaže zlatar Štef, koji je do danas obučio pet učenika, a jedan od njih – najmlađi sin Kristijan preuzet će radionicu. Dok se otac specijalizirao za starinski nakit, Kristijan je zadužen za moderniju liniju, a nije mu problem prsten, naušnice ili ogrlicu izraditi “od nule”.
– Znaju doći sa slikama onoga što žele pa im mi to izradimo – kaže Kristijan dodavši da ponekad cijena finalnog proizvoda ne može pokriti rad koji stoji iza toga.
– Znamo sjediti od 10 do 12 sati dnevno – kaže Kristijan. Pavlovići su, jednako kao i krojač Tomislav Kuna koji muška odijela šije u Maksimirskoj 26, obrtnici koji su preživjeli godine u kojima su mnogi zatvorili svoje obrte. Razlog tomu je, složit će se, prisna, gotovo obiteljska atmosfera među zaposlenicima koji su se znali “stisnuti” i u najtežim trenucima.
– Kod nas rade krojači koji su s nama od 1973. godine, otkako je otac Juraj otvorio – kaže Tomislav Kuna. U njihovoj obitelji uglavnom su muškarci šivali, tako da je Tomislav odmalena učio od oca. Počeo je raditi s 20 godina, a sada odijela, kapute, frakove, prsluke i sakoe šiva po mjeri za djecu onih za koje je šivao njegov otac.
– Bilo je tu i mnogih advokata, direktora i drugih poznatih osoba – kaže Tomislav Kuna dodajući da se u posljednjih godinu dana Zagrepčani vraćaju kulturi šivanja odijela po mjeri. Razlog su modni trendovi, kao i činjenica da su građani došli do spoznaje da je domaća proizvodnja ipak kvalitetnija od jeftine robe koja se uvozi izvana.
Odijela šiva i za njihovu djecu
Povratak kupaca obrtnicima uočljiv je i u brojci novootvorenih – čak 500 njih u 2017. pridružilo se Obrtničkoj komori Zagreb (OKZ), koja okuplja obrtnike iz grada i Zagrebačke županije. Ispada da su svakog radnog dana otvorena dva obrta u Zagrebu i okolici.
– Porast članova imamo prvi put nakon više od sedam, osam godina. Sada imamo 17.900 članova – kaže Mirza Šabić, predsjednik OKZ-a. Jedan od njih je i Bojan Sokol, koji je u Kloštar Ivaniću izrađuje dekoracije, natpise, ukrase, reklamni materijal i skulpture od stirodura na CNC stroju.
– Prvo sam napravio svoj stroj u garaži, a kad sam shvatio da postoji interes za kreacije u XXL varijanti, odlučio sam nabaviti veliki stroj, kakvih malo ima u Hrvatskoj – kaže Sokol, koji je za jednu manifestaciju u Ivanić-Gradu izradio repliku grčkog panteona. Porastao je, kaže Šabić, i broj zainteresiranih za obrtnička zanimanja, a kako bi to još dodatno “pojačali”, ove godine odlučili su Zagrebački obrtnički sajam, koji danas u 10 sati počinje na Velesajmu, produljiti za jedan dan. Što radi kišobranar, dimnjačar, zidar, staklar i ostali moći će se vidjeti do petka.
otvaraju dva, zatvaraju tri