Duboki šum koji proizvodi sljemenska žičara u podnožju nalik je zvuku mantranja budističkih svećenika. Vožnja gondolom do vrha traje 20-ak minuta, a iz nje puca panoramski pogled ne samo na šume Medvednice i grad podno gore, već i na zgradu donje postaje, kuće u susjedstvu te nagorjeli krov garaže gdje je nedavno potpaljen auto susjeda koji su se žalili na buku.
Možda najsporniji projekt bivše gradske uprave još čeka dozvolu za početak rada. Sedmorica inženjera i 20-ak radnika zaposlenih na održavanju već se mjesecima dosađuju.
Glancaju gondole, testiraju sigurnost, vrte probne vožnje i željno iščekuju kad će ukrcati prve putnike. Načekat će se jer se spor koji Grad Zagreb, odnosno ZET, i Državni inspektorat vode zbog žičare ne pomiče s mrtve točke, a nijedna strana ne namjerava popustiti.
Birokratska zavrzlama
Razlog prijepora birokratske je naravi. Najprije su se, podsjetimo, stanovnici žalili zbog buke pa je sanitarna inspekcija odbila izdati devetu i posljednju dozvolu, zbog čega je ZET protiv Inspektorata pokrenuo tužbu na Upravnom sudu. Zaraćene strane spore se oko toga prema kojem će se članku Pravilnika o najvišim dopuštenim razinama buke izdati dozvola.
– Iz mišljenja Ministarstva zdravstva, koje je donijelo pravilnik, kao i Građevinskog te Fakulteta prometnih znanosti vidljivo je da se žičara definira kao oblik prometne infrastrukture, a za nju vrijede kriteriji iz članka 7. – poručuju iz Gradskog ureda za prostorno uređenje.
Pozivaju se i na uredbu EU, obvezujuću za sve države članice, kojom je definirana kao prometna infrastruktura, a tvrde također da je žičara ispravna i sigurna za građane. Inspektorat se pak poziva na članak 5. i 6. istog pravilnika, kojima se propisuju niže razine dopuštene buke nego u članku 7.
Mjesečno 370.00 kuna
– Zasad nismo zaprimili zaključak nadležnog upravnog tijela za ponovnim sudjelovanjem u tehničkom pregledu – napominju.
A ni spor nije daleko odmakao.
– Tužba je zaprimljena krajem lipnja, a odgovor na nju sredinom srpnja, te u sudskom spisu zasad nema poduzetih drugih radnji – kaže glasnogovornica Upravnog suda Tamara Bogdanić.
Žičaru koju su od početnih 350 platili 700 milijuna kuna Zagrepčani stoga do daljnjeg mogu samo gledati. Umjesto da ih vozi na Sljeme, generira dobit i puni proračun, trasom klize prazne gondole. A mjesečni je trošak pogona, kažu u Gradu, oko 110.000 kuna, a bruto plaće osoblja još 260.000. Kada se ti iznosi pomnože s 12, dolazimo do cifre od 4, 4 milijuna kuna za žičaru koja ne služi ničemu.
Kriva informacija nema dvadesetak zaposlenih, nego manje, sistematizacija radnih mjesta nije napravljena, dečki se ne dosađuju nego rade jer treba sve održavati a tu su i tri zgrade sa postrojenjima, ne može se sada to pustiti da propada, bolje se informitati