Do samog vrha katedrale ići će se liftom, a moći će se i pješice

Rijetki su među užurbanim prolaznicima koji svaki dan prođu pored zagrebačke prvostolnice na putu u školu ili na posao primijetili da je vrh južnog tornja napokon oslobođen skela. Konačnom rezultatu izbliza se mogu diviti samo radnici, najzaslužniji za novu vizuru katedrale, koji su na sedamdesetak metara visine vadili kamen po kamen ne bi li dovršili tek dio opsežnog projekta obnove. Radnici južni toranj pripremaju i za moderan lift koji će voditi do samog vrha, a koji bi trebao biti postavljen odmah nakon završetka obnove. Odbor za obnovu katedrale već je dobio dvije ponude tvrtke Otis, najvećeg svjetskog proizvođača dizala. Projekt bi koštao 80.000 eura, dok je vrijednost ostalih radova i infrastrukture procijenjena na 300.000 eura, no traži se –- investitor.

Južni zvonik dovršen

– Sve katedrale u velikim metropolama imaju lift. Imaju ga i katedrale u Beču, Kölnu... Turisti vole posjećivati katedralu, zašto je ne bi vidjeli iznutra – kaže potpredsjednik Odbora za obnovu katedrale Mijo Gabrić te dodaje da bi se uredilo i stubište kojim bi se moglo penjati i pješice. Normalna tarifa u inozemstvu za lift je šest eura, dok pješaci plaćaju tri eura, a u tim okvirima bi se naplaćivao i ulazak u južni toranj. Iako su ovih dana skinuli skele s vrha južnog tornja, a pripremaju i skelu za najzahtjevniji dio zvonika, onaj središnji, kraj radova ne može predvidjeti ni nadzorni inženjer Zvonimir Rukavina, a za njegovu potpunu obnovu potrebno je još pet godina, a potom bi se uređivali okolni zidovi. U više od 20 godina koliko traju radovi dovršeni su sjeverni zvonik te zapadno, glavno pročelje.

Dosad je potrošeno 750 kubnih metara kamena, koji naručuju iz Tivolija u Italiji, a jedan kubik, uključujući klesanje, dopremanje, piljenje prema nacrtu... stoji 10.000 eura.

– Prisiljeni smo ga uvoziti jer moramo koristiti isti kamen kakav je koristio Herman Bolle tijekom posljednje rekonstrukcije nakon velikog potresa 1880. godine. On je vapnenac većinom nabavljao iz kamenoloma u Bizeku, a kamen je nalazio i u Vrapču, Markuševcu pa i Samoboru. Tih kamenoloma danas više nema – kaže Rukavina, koji na obnovi radi od samog početka, te dodaje da gotovo svaki kamen ručno vade kako bi ga zamijenili novim. Od 1990. godine, kada je počela obnova, nitko nije ozlijeđen, ni radnici ni prolaznici.

Čuvaju ih anđeli

– Lani u siječnju pod pritiskom snijega ogroman kamen pao je u dvorište Nadbiskupije. Sami anđeli nas čuvaju – kaže Rukavina objašnjavajući da su zidove katedrale najviše oštetile sumporne kiše nastale izgaranjem ugljena, glavnog energenta svakog kućanstva 20. stoljeća. U sjevernom je tornju u malenom stanu donedavno živio i zvonar, no odlaskom u mirovinu preselio se. Bio je zadužen i za navijanje sata postavljenog 1900. u timpanonsku kućicu smještenu između dva zvonika. No 2006. i sat je otišao u mirovinu, a na njega je montiran električni brojčanik, povezan s atomskim satom u Frankfurtu. Najtočnije je to vrijeme, kaže Rukavina, koje se može imati.