Nije samo bijeg od rata. Za nju, supruga i malu Natali početak je to novog, obiteljskog života. Života u Hrvatskoj, zemlji za koju su ovi Sirijci prije pet mjeseci, kad se njihova beba rodila u prihvatilištu za izbjeglice u Slavonskom Brodu, odlučili da će postati njihovom.
Ljudi su ovdje pristupačni
– Volim ovaj grad, a posebno ljude koji su pristupačni i uvijek spremni pomoći. Nadam se azilu – pod sljemenskim drvećem govori nam mlada dentalna tehničarka koja svoje ime nije željela otkriti. Nije ona važna, skromno priznaje, pa po nekoliko puta ponavlja ime svoje kćeri, zbog čije su se budućnosti roditelji i odlučili na tri tisuće kilometara dug put. Ponajprije zbog svoje djece na neizvjesno putovanje krenulo je i drugih petnaest žena koje su jučer, sa svojom djecom, u organizaciji Isusovačke službe za izbjeglice, planinarile na Medvednici.
– Željeli smo organizirati druženje, i to isključivo za žene i djecu koja trenutačno u Dugavama čekaju azil. Neke od njih udane su, ali ovo je dan koji imaju za sebe. Muškarci često iz Porina odu do grada, što svojim suprugama rijetko dopuštaju, a i za njih ima puno više sadržaja u samom hotelu, pa smo na izlet poveli samo žene – objašnjava pater Tvrtko Barun, ravnatelj Isusovačke službe za izbjeglice, koja, osim u Dugavama, djeluje i u prihvatilištima u Kutini, ali i Ježevu. Pomoć pri integraciji, edukaciji, ali i organizacija različitih aktivnosti, primarni su posao službe u kojoj je djelatnicima rad s izbjeglicama puno više od samog posla. Vode ih na izlete, liječniku, uče ih hrvatski, ponosno dočekuju prinove, a djeci iz Porina oni su poput drugih roditelja.
Trudimo se – a i oni
– Trudimo se, a trude se i oni. Imamo sad u Dugavama jednog dečka iz Irana koji je dobio azil i sad nam pomaže s prevođenjem, jedan se baš nedavno zaposlio u kafiću u Novom Zagrebu, sretni smo kad vidimo da su uspjeli – ističe pater te objašnjava kako je od donošenja Zakona o azilu prije 12 godina, azil u Hrvatskoj dobilo tek 200 osoba. Statistike, međutim, kreću nabolje, budući da je u posljednjih mjesec dana odobreno 15 azila.
A upravo to ono je čemu se nadaju žene koje su jučer, nakon mjeseci putovanja iz svakodnevne opasnosti, iskoristile Sljeme kao jedan od rijetkih trenutaka opuštanja. Uživali su i klinci koji su se fotografirali i penjali po klupicama i drveću, a posebno se opustio živahni Joseph, pa pateru pomagao s roštiljem, loptao se i igrao badminton. Unatoč jezičnoj barijeri, sprijateljio se i s nama, pa pri planinarenju, mudro pokazujući ruke u zrak, iskoristio priliku da ga nosimo uzbrdo.
ove zamotane deportirat u arapske emirate!