Nije baš da je zlato, ali novac, barem u ovom slučaju, i te kako donosi. Vjerojatno zato protiv šutnje, o kojoj ima još mudrosnih, poput one da je pametni primjenjuju ponekad, a budale uvijek, pojedini zastupnici u Gradskoj skupštini nemaju ništa. Na točno pola su mandata trenutačno pa smo se opet malo odlučili pozabaviti statistikom, nadajući se da će se barem malo promijeniti od lani, kad smo analizirali prvu godinu zasjedanja. Jer nada umire posljednja, ali je sad ipak potpuno nestala budući da u 24 sjednice, koliko su dosad skupštinari odradili, i dalje ima onih koji su se za riječ javili manje puta nego je prstiju na jednoj ruci, i to uglavnom iz vlastodržačkih redova.
Šute i prebjezi
Statistički, prema podacima Gradske skupštine, puno je aktivnija oporba, ali ne ubrajajući tu donedavne koalicijske partnere HDZ-a i Stranke rada i solidarnosti, Neovisne za Hrvatsku, koji su po raspravama, pitanjima, replikama i neslaganjima također na samom začelju tablice.
Drži ga, međutim, vrlo čvrsto ekipa iz kluba bandićevaca, i to ona koja se ondje nije našla od samog početka mandata, nego je u nekom trenutku prebjegla iz svog tabora. Nekadašnji SDP-ovac Radenko Tomić tako je bio prisutan na apsolutno svakoj dosadašnjoj sjednici, ali čulo ga se jedan jedini put, Miroslav Polovanec, nekadašnji HSLS-ovac koji je lani digao ruku za proračun, govorio je triput, dok se Iliju Ćorića, bivšeg HSS-ovca koji je također pomogao u donošenju financijskog dokumenta, čulo šest puta.
Iako su ovi rezultati odlični, nesporni rekorder ipak je Ševko Omerbašić, čovjek koji se u 24 sjednice jednom javio za riječ, a u raspravama je od njega čak bolja i Natalija Prica, predsjednica Bandićeve mladeži koja je u Skupštini zamijenila Anu Rucner te se u 14 sjednica, koliko je odradila, za riječ javila dvaput. Od bandićevaca nešto su bolji HDZ-ovci, ali su i oni, barem u usporedbi s oporbom, poprilično tihi.
Samo treba usporediti
Da se najbolje shvati što tišina, odnosno povremeno javljanje znači, možda je najjednostavnije spomenuti da je, primjerice, Tomislav Tomašević iz Zagreb je naš govorio čak 325 puta, s tim da na tri sjednice uopće nije bio. Na svima je zato bio SDP-ov Zvane Brumnić, koji je zabilježio 300 što rasprava, što replika, što pitanja, što ispravaka netočnih navoda. Dobri su i GLAS-ovci pa se Stanka Kordića čulo 241 put, a Anku Mrak Taritaš 206 puta.
Raspravljali su više od sto puta i Renato Petek iz Naprijed Hrvatska, kao i SDP-ovci Matej Mišić i Saša Molan, a tu negdje pri vrhu drži se i HNS-ov Tomislav Stojak. Što se vlasti tiče, najaktivnije su dosad bile dvije žene iz reda bandićevaca, Ljerka Mintas Hodak i Gordana Rusak, ali one su se zajedno javile za riječ otprilike 150 puta, što je i dalje više od upola manje nego, primjerice, Tomislav Tomašević sam.
Hm, kad imaš vlast na ovakav način na koji ga obnašaju zastupnici u Gradskoj Skupštini, dakle sustav posložen po principu da je apsolutno ispravno sve ono što Gradonačelnik odredi da se usvoji, stvarno nema potrebe da bilo tko iz ove koalicije bilo što kaže. Problem je što je to društvo duboko korumpirano, duboko umreženo i umočeno osobnim interesima, duboko pred političkim i pravnim sankcijama, čak i ove trule pravne države, pune pravnih trojanskih konja koji samo gledaju kako kola idu u provaliju i pametno šute, jer ta šutnja donosi profit. No međutim, danas je bilo vidljivo i nešto novo. Ulica je pokazala da je pametnija od izglasavanja mutnog GUP-a, a ulica su ipak, - BIRAČI. Baš me zanima koliko će od ovih stručnih zastupnika, tihih naravno, 365 dana "delati" godišnje u slijedećem sazivu Gradske Skupštine.