Donja Dubrava je četvrt u kojoj se spava s otvorenim prozorom

Ha-ha-ha! Dubrava? Dubrava miran kvart?! – otprilike je ovako većina reagirala kad smo im rekli da je Donja Dubrava, prema policijskoj statistici, među sigurnijim četvrtima u gradu.

Točnije, stopa kriminaliteta značajno ne raste i za razliku od, primjerice, Donjeg grada koji ima otprilike isti broj stanovnika, ima čak tri puta manju stopu kaznenih djela.

“Pitomi je ovo kvart”

– Lažu! Ne vjerujem. Živim ovdje čitav život, znam čega svega tu ima... – šokirana je bila mlada mama iz Trnave,

Nešto bolji dojam ima njezina susjeda Nina.

– Pitomi je ovo kvart, onako... Obiteljski. Evo, ovdje su sad napravili i dječje igralište – rekla je.

Tu i tamo naiđe se i na trgovinu, ili frizerski salon. Sve skromno. Kako je s nevjericom rekla jedna frizerka, ne može vjerovati u policijsku statistiku.

– Čudi me to... Dubrava je uvijek bila na zlu glasu. Dečki u maloljetničkom zatvoru uglavnom su iz Dubrave – namrštila se frizerka, pogotovo jer je, kaže, dva puta opljačkana. Malo smo razgledali omanji prostor salona i pomislili kojeg to samo lopova veseli krađa četki i viklera.

– Boli me i ako mi češalj ukradu jer to je moje, ja sam ga zaradila – objašnjavala je frizerka dok je fenirala stariju susjedu.

Gospođa je ovdje starosjedilac, i, kaže, spava s otvorenim prozorom. Ali vrata zaključava.

– Ma, miran je ovo kvart... Mladi malo znaju galamiti, ali ništa strašno – utvrdila je.

A mladi tvrde suprotno...

– Nema pljački u ovom kvartu... – rekao je Tomislav sjedeći u “AS-u”, novom caffe baru u kvartu, pa pogledao svog prijatelja Marija.

– Da, nema baš, rijetko – potvrdio je Mario. Onda su obojica utvrdila:

– Ni tučnjava nema puno, onak’, normalno. Stariji se zakvače oko neke gluposti, ali rijetko.

No, konobari znaju najbolje, pa smo konačnu presudu prepustili Deanu Vučiću.

– Otkako ovdje radim – odlično je, nema baš nikakvih izgreda – zaključuje Dean.

Ni susjedni kvart Retkovec, koji stoji “na braniku” Donje Dubrave, nije mnogo drukčiji. Mnogo obiteljskih kuća, ali i mnogo zgrada.

– Kod nas je dobro, tamo preko, na Poljanicama, mnogo je više izgreda – utvrdilo je troje umirovljenika hladeći se u sjeni drveta.

Poljanice su, naime, Tkalča ovog dijela Dubrave. Zgrade su nešto novije, mnogo je kafića, za razliku od pomalo odumirućeg Retkovca.

– Vidite sve ove zgrade oko nas... Tu sad sve žive stari ljudi. Malo je mladih – utvrdile su četiri umirovljenice sjedeći ispred svojih zgrada u parku u kojem je postavljen i stol za “ping-pong”.

Dođu tu mladi iz drugih kvartova, pa se igraju, kažu.

– Mirni su, igraju stolni tenis, što će drugo, nemaju za otići na more... – utvrdila je vesela Ružica Butković.

Puno zelenila i cvijeća

Nešto detaljniju sliku četvrti dao je Nikola Štrbac, koji, kaže, do mirovine ima još mjesec dana, a ovdje stanuje otkako je kao mladić došao u Zagreb.

– U Retkovcu vam 400 ljudi živi na socijalnoj pomoći. Otkako tu živim, doselilo se sa svih strana. Kvart je miran, ma izvanredan, pun zelenila i cvijeća. Ja spavam s otvorenim prozorom – rekao je Štrbac, a poznanik mu dobacio: “Pa, kad živiš na petom katu!”.

– Ma, kakvi! Ja sam u montažnoj kući – ispravio ga je Štrbac.

Jedina “mrlja” na Donjoj Dubravi jest podatak da je lani prijavljeno čak 125 slučajeva obiteljskog nasilja...