Dvoje u naselju, a društvo im prave vjerne životinje

Ako nekome želite zlo, samo im poželite da budu sami. Prve su to riječi koje izgovara Marica Klepac, jedna od dvoje stanovnika Cernika na Žumberku, dok stoji na vratima svoje kuće. Brzo dodaje, ona nikako nije sama, ima svog psa Čupka, dvije mace, kokice, a i susjed je, kad nije na poslu, samo desetak metara od nje, u slučaju da joj zatreba društvo.

Nekad žamor, danas muk

Televizor ne posjeduje, a najviše, kaže, voli slušati radio, čitati, a i pomalo raditi u svom vrtu.

– Posvađam se ja ponekad i s Čupkom, a svakog utorka dođe i poštar pa popričam s njim. Ima tu i vikendaša, koji povremeno stignu u svoje stare kuće, pa im ispričam što ima novo u Cerniku – sa smiješkom je objasnila Marica Klepac, odmah veselo dodajući kako to brzo uvijek napravi jer se u njenu naselju nešto novo nije dogodilo već godinama. Kako govori Marica Klepac, stanovnica naselja koje pripada strožoj zoni aktivne zaštite Parka prirode Žumberak kao gotovo u cijelosti očuvano tradicijsko žumberačko naselje, nekad je Cernik bio pun života.

– Bilo je ovdje tridesetak ovakvih starinskih kućica, a u svakoj nije bilo manje od četvero djece. Pa moja svekrva ih je rodila petnaestero! I svi su radili, sve okolo bila su polja, njive, voćnjaci, bilo je krava, koza, svinja, sve su glasovi žamorili od ranog jutra do večeri. Sad se većinom čuje samo muk – govori stanovnica Cernika koja se u njemu rodila, udala, odgojila svoju djecu i ostala. Kako kaže, nikad joj ništa nije nedostajalo, a jedino što bi voljela jest da i njeni unuci te praunuci jednako zavole staro naselje.

Samo da je zdravlja

– Mladi rijetko dolaze. I nije to ništa loše, daleko smo od svega. Prva trgovina nalazi se petnaestak kilometara odavde, pošta dolazi samo utorkom, ali samo kad bi se netko usudio ovo mjesto prepoznati kao turističko, mislim da bi posao vrlo dobro krenuo – govori Marica Klepac pokazujući kapelicu na ulazu u naselje, posvećenu svetoj Jeleni. Kako kaže, otkad joj je umro suprug prije 18 godina, u crkvicu često navrati, a brine se i o cvijeću koje raste uokolo.

– Priroda je ovdje prekrasna, kuće su očuvane, iako su otprije sto godina, samo da je zdravlja jer tko zna što će se dogoditi sa svom ovom ljepotom kad nas starih ne bude – rekla je Marica Klepac.

>>Nakon 30 godina u Njemačkoj vratio se doma. Nemaju vodovoda ni autobusa, ali im je dobro