Evo kako bi Škoro i Tomašević riješili za pet glavnih zagrebačkih problema

Jedan je od tinejdžerskih dana član ekoloških inicijativa, a na području okoliša, društva i razvoja je i magistrirao te je velik dio aktivističke karijere izgradio na otpadu. Drugi je pak, osim kao glazbenik, poznat i kao poduzetnik koji je osnovao više trgovačkih društava. Tomislav Tomašević i Miroslav Škoro protivnici su u bitki za Zagreb, a mi smo sučelili i njihove programe. Osim “resora” po kojima su prepoznatljivi, usporedili smo i rješenja za probleme prometa, preglomazne gradske uprave te stihijskog prostornog planiranja. Pritom se u programima mogu naći mnoge podudarnosti, no u nekim se stvarima potpuno razlikuju, primjerice upravo kad je riječ o poduzetništvu.

1. ONE-stop shop, posebna “banka” i vlastiti kapaciteti

Škoro se u svom programu poduzetništvu posvetio puno podrobnije nego Tomašević, koji, kako je naglasio, smatra da bi se poslovi u Gradu trebali odrađivati uz korištenje vlastitih kapaciteta. Ekipa iz Domovinskog pokreta, među ostalim, gospodarski razvoj metropole misli ostvariti i digitalnim platformama za usluge važne za poslovanje poduzetnika. Kreirali bi i “one-stop shop” platformu prema načelu “osobnog bankara”, a u fokusu im je i smanjenje nezaposlenosti te povećanje poticaja za poduzetnike. Ideja im je i u izmjene GUP-a uvrstiti gradnju istraživačko-poslovno-industrijskih zona, osnovali bi i posebnu financijsku instituciju u obliku fonda ili banke koja bi financirala projekte poduzetnika i Grada, ali i osigurala kreditne linije za strateške gospodarske grane. Tomaševićev program nije toliko išao u dubinu, iako se, piše, zalažu za raznovrsne oblike poduzetništva. I ekipa iz Možemo! digitalizirala bi komunikaciju poduzetnika i Grada, ali i ojačala postojeće usluge poput Plavoga ureda i Zagrebačkog inovacijskog centra.

2. Slučaj Jakuševca, odvoz po količini i reciklažni centri

U DP-u tvrde da Zagreb može postati zelena EU metropola uspostavom cjelovitog ekološkog gospodarenja otpadom na principima kružne ekonomije, bez Jakuševca već u jednom mandatu. – Umjesto troškova smeća, u sinergiji s građanima stvorit ćemo sustav koji čuva vrijednosti otpadnih materijala i time generira dobit za grad i njegove stanovnike – kažu. U tu svrhu sagradili bi dva ili tri reciklažna centra sa sortirnicama, zatvorenim kompostištima te središtima za popravak i ponovnu uporabu glomaznog otpada. A to bi financirali prenamjenom novca planiranoga za centar za gospodarenje otpadom u Resniku. I u Možemo! obećavaju da će urediti sustav putem kružne ekonomije, ali i uvesti naplatu odvoza prema količini nerazvrstanog otpada. – Sagradit ćemo i novu te adaptirati postojeću infrastrukturu za sortiranje, reciklažu i kompostiranje te zaustaviti odlaganje miješanog komunalnog otpada na Jakuševec – ističu. Za učinkovitije razvrstavanje na kućnom pragu, smatraju, valja prilagoditi smetlarnike u zgradama te racionalizirati potrebe za spremnicima na ulici i zelenim otocima. Osigurat će i češći odvoz, uvesti podzemne spremnike te inzistirati na hitnom prelasku na zatvoreni tip kompostiranja.

3. Tramvajska mreža, željeznica, parkiranje, biciklističke staze

Škorini bi, osim na tramvajskoj mreži, radili i na razvoju željezničkog gradskog prometa, a zračnu luku povezali bi postojećom trasom pruge. – Postoji koridor koji vodi od Zagreba prema Sisku. To je kvalitetnije rješenje od tramvajske pruge od Kvatrića jer bi zračna luka bila povezana s glavnim željezničkim kolodvorom, a blizu je i autobusni – rekao je Škoro. Pod zemlju bi stavili križanja na Slavonskoj – Zagrebačkoj – Ljubljanskoj aveniji, tramvajsku mrežu proširili do Španskog i Malešnice te sagradili Jarunski most. Sustav parkiranja, pak, unaprijedili bi gradnjom nadzemnih garaža, posebice u četvrtima. Ukinuli bi ulična parkirališna mjesta te uveli “park & ride” sustav. Takvo rješenje prometa u mirovanju vidi i Tomašević, a osobito važnim pravcima za proširenje tramvajske mreže drži dionice Zapruđe – Sarajevska – Vatikanska – Podbrežje, rotor – Lanište – Blato, Vukovarska – Ozaljska... Tramvajski promet ubrzali bi fizičkim odvajanjem koridora, a i platforma Možemo! ulagala bi u poboljšanje gradskog željezničkog prometa. Biciklističke bi staze pak povezali dugim magistralama, a usto usporili automobilski promet u gusto naseljenim blokovima te proširili pješačke zone.

4. Novi GUP, kvartovski “Grad od 15 minuta”, Gredelj i Paromlin

Stihijsku gradnju oba bi kandidata, naravno, riješila izradom novog Generalnog urbanističkog plana. DP predlaže da Zavod za prostorno uređenje u tu svrhu osnuje i stručno povjerenstvo, a uz dobru organizaciju, smatraju, dovršiti se može za dvije godine. Zalažu se i za očuvanje zelenih površina te “popunjavanje” preskočenih ili zanemarenih gradskih područja, kao i za kvalitetno definiranje i realizaciju prostora Gredelja, klaonice, Paromlina i sl. Možemo! bi izradio i detaljne prostorne studije za pojedine dijelove metropole uz sudjelovanje građana te mjesne samouprave, a razvijali bi i centre, infrastrukturu i javne servise u kvartovima, odnosno tzv. “grad od 15 minuta”. S potencijalnim ulagačima, ističu, pregovarali bi iz pozicije interesa grada, a ne investitora.

5. Digitalizacija usluga, smanjenje ureda i recepti za Holding

DP bi decentralizirao gradsku upravu i financije te s pomoću dostupnih fondova EU-a digitalizirao javne usluge. – Transformacija poslovanja Holdinga omogućila bi i novi gospodarski zamašnjak za malo i srednje poduzetništvo – ističu. Racionalizacija, dodaju, ne podrazumijeva smanjenje broja zaposlenih, već pojednostavljivanje radnih procesa uz nove tehnologije i u konačnici pojeftinjenje javnih usluga. Možemo! bi pak stvorio mrežu Holdingovih tvrtki-kćeri na razini zagrebačkog prstena, što bi povećalo prihode, a kroz ekonomiju obujma smanjilo troškove uz održavanje jednake kvalitete usluge. Sistematizirali bi radna mjesta u partnerstvu sa sindikatima, postojećih 27 gradskih ureda žele smanjiti na 15-ak, a menadžment poduzeća birati na javnim natječajima.