Iako je njezina obitelj u Zagreb došla prvom polovicom 19. stoljeća, za Maju Strozzi, renomiranu kardiologinju na KBC-u Rebro i nasljednicu jedne od najpoznatije hrvatske kazališne obitelji, biti Zagrepčanin ne znači generacijama "stolovati" u glavnom gradu.
Zagrepčani su danas ljudi koji žive u Zagrebu, a prihvatili su ga kao svoj grad. Vole ga, ali ne tako da govore iskrivljeni kajkavski nego rade na poboljšanju kulturnog i društvenog sadržaja, a na kraju i grade njegovu povijest. Dok priča o svojoj obitelji, gleda u crno-bijele fotografije koje ocrtavaju život nekadašnje građanske obitelji.
Život na glavnom trgu
– Nekad smo bili i markizi. Ispred imena pisala je skraćenica 'm'. Strozziji su poznata plemićka obitelj iz Firence koji su kao prohabsburgovci došli u Zagreb zbog posla. No, moj se djed već 1850. rodio ovdje – kazala je Maja Strozzi.
Odrasla je na Trgu bana Jelačića, na mjestu na kojem je nekad bila centralna ljekarna, s majkom, nedavno preminulom kazališnom glumicom Elizom Gerner i ocem, također velikanom glumišta Titom Strozzijem.
– Kad su se roditelji oženili, ocu je to bio peti brak, a bio je trideset godina stariji od majke – kaže M. Strozzi.
Kuća je oduvijek bila puna ljudi.
Dolazili su kompozitori, slikari, glumci, pisci... od Ranka Marinkovića do Miroslava Krleže. Pamti kako je tijekom snimanja znao dolaziti i Winnetou, francuski glumac Pierre Brice. Bivša supruga Tita Strozzija tada je bila njegova zastupnica pa ga je znala dovoditi u stan na glavnom trgu.
– To je kao da vam danas u kuću dođe George Clooney – zorna je Majina poredba.
Najljepša joj je uspomena na oca Tita, kaže, dvoipolmjesečno putovanje po Europi "fićom".
– Tata je tada podijelio sa mnom sve što je mislio da moram znati o europskoj povijesti i kulturi. Bilo je trenutaka kad se nismo slagali jer kad sam ušla u pubertet, on je bio prešao sedamdesetu, no bilo je i jako lijepih doživljaja – rekla je Maja Strozzi.
Žao joj je, kaže, što otac nije dočekao kompjutore. Bio je, dodaje, zaljubljen u tehničke novotarije. Uvijek je s putovanja donosio najnovije "moderne izume". Radio s gramofonom i televizorom bio je glavna atrakcija u ulici.
Prvi automobil
– Među prvima kupili smo televizor. Već 1955. godine, kad se Televizija Zagreb nije ni emitirala, već smo lovili austrijsku i talijansku televiziju – kaže Maja Strozzi te dodaje da je i prvi automobil, opel record, kupio 1956. godine, a bio je to i prvi automobil parkiran na današnjoj Splavnici.
Stari zagrebački običaji uvijek su se poštovali. Ručak je uvijek bio u 13 sati, a Božić su uvijek dočekali s borom do stropa, okićenim desetinama pravih svijeća. Tito Strozzi nije bio praktični vjernik, ali je uvijek želio da se običaji poštuju i smatrao da pripadamo katoličkom kulturnom krugu.
Kad su se roditelji oženili, ocu je to bio peti brak, a bio je trideset godina stariji od majke – kaže M. Strozzi.