Šetnica koja je groblje, "vještičja kuća" i bolnica koju "opsjedaju duhovi" neke su od lokacija u Zagrebu koje zbog mističnih priča koje se uz njih vezuju jednima utjeruju strah u kosti pa ih izbjegavaju, a drugima, ljubiteljima paranormalnog, na listi su omiljenih mjesta okupljanja.
Svjedoci mračne povijesti
Među njima je i Vila Rebar, koja se smjestila na Medvednici. U zdanju izgrađenom tridesetih godina prošlog stoljeća nekada je bila rezidencija ustaškog poglavnika Ante Pavelića, a iako je danas u ruševnom stanju, njegova mračna povijest privlači istraživače i poklonike misterija. Pavelić je vilu modificirao prema uzoru na planinsku kuću Adolfa Hitlera, a oko nje bili su izgrađeni bunkeri i tuneli, u nadi da će si tako olakšati bijeg u slučaju opasnosti. Legenda kaže da je u jednom od tunela skrio zlato oduzeto Židovima, što je dovelo do raznih pokušaja pronalaska blaga, ali i tragedija.
VEZANI ČLANCI:
Vila je poznata i po tome što je Dinamov nogometaš Stjepan Lamza u njoj 1967. prerano završio svoju blistavu sportsku karijeru. Pokoja čašica ruma i zaključana vrata prouzročili su to da sobu na katu pokuša napustiti preko balkona, što je dovelo do kobnog pada koji je rezultirao ozljedom zbog koje je morao napustiti nogometnu profesiju. U devedesetim godinama prošlog stoljeća ondje su se održavali razni partyji, a danas je objekt pod upravom Parka prirode Medvednica, ali obnova je još na čekanju. Zdanje stoga i dalje propada, a okolno zelenilo prijeti da vila padne u zaborav.
I objekt bolnice Brestovac, koji je također na Medvednici, danas je u ruševinama. Uz njega se vezuje priča o tome kako je poznati liječnik Milivoj Dežman pokleknuo očaran ljepotom zagrebačke glumice i pjevačice Ljerke Šram pa je, nakon što je saznao da boluje od tuberkuloze, učinio sve što je u njegovoj moći da pokrene gradnju sanatorija. Grad je prepoznao važnost podizanja kompleksa, a prvi pacijenti ondje su primljeni 1909. godine. Nesretna je Ljerka doživjela da bude korisnica sljemenske bolnice, ali je četiri godine poslije u njoj dočekala svoj kraj. Brojni su bolesnici u sanatoriju tražili spas, a mnoge je, baš kao i Ljerku Šram u dobi od svega 39 godina, u njegovim sobama ugušio krvavi kašalj. Za vrijeme Prvog i Drugog svjetskog rata ondje su se liječili vojnici, a u svibnju 1945. partizanski je odred likvidirao dvije stotine pacijenata iz postrojbi NDH. Šuma oko Brestovca i dalje skriva kosti ubijenih, a u planu je i obilježavanje mjesta likvidacije. Govori se i da zgradu opsjedaju duhovi nesretne glumice, umrlih bolesnika i pogubljenih vojnika, kao i da podrumi skrivaju podzemne prolaze, katakombe i tko zna kakve sve još tajne. A na ruševinama zdanja danas možete s ekipom igrati i paintball.
Mnogi koji prolaze šetnicom između Jurjevske i Mlinarske ceste i ne znaju da hodaju po nekadašnjem groblju. Prvi je put ono opisano 1622. godine, a 1627. o njemu se govori kao o najvećem groblju na Gradecu. Prozvano je i "grobljem pokraj kestena", a ondje su pokapani imućniji stanovnici. Pa je tako i ilirac Ljudevit Gaj, primjerice, prvobitno pokopan na Jurjevskom groblju. Gradska je vlast 1872. s Nadbiskupijom dogovorila zatvaranje groblja, a kapele sv. Roka i sv. Jurja morale su "predati 17 tisuća forinti" za kupnju novog terena. Zauzvrat se Zagreb obvezao sagraditi "lijepu grobljansku kapelu", a posmrtni ostaci Gaja, ali i Stanka Vraza, Vjekoslava Babukića i Frana Kurelca, preneseni su 1885. u arkadu hrvatskih preporoditelja na Mirogoju. Jurjevsko groblje zatvoreno je 1876. i novih ukopa od tada nije bilo, a posljednje kosti službeno su prenesene tek 1907. godine. Nadgrobne spomenike prenijeli su na Ilirski trg, a poslije su oni postali dio podzida Vrazova šetališta. No poznato je svega stotinjak imena pokojnika jer su mnogi imali samo drvene križeve na kojima su izblijedjela.
VEZANI ČLANCI:
Jurjevsko se groblje i danas nalazi na turističkim kartama Zagreba, no prije svega privlači mistikom. Kružile su storije kako tamošnji duhovi opsjedaju i cijeli Gornji grad, pa i ona o djevojci u bijeloj haljini koju su viđali u kuli uzidanoj u palaču u Demetrovoj 7. Prema nekim pričama pak Gornji grad opsjedaju duhovi žrtava pokolja iz 1845., kada su vojnici ubili 13 protumađaronskih prosvjednika. Srpanjske žrtve pokopane su upravo na Jurjevskom groblju, a 1895. premještene su na Mirogoj.
Krivi su i čudni mirisi
Svoje tajne skriva i Gizelina kuća, smještena u podsljemenskoj zoni, koja je naziv, govore legende, dobila prema starici koja je u njoj živjela. Bila je povučena te su je optužili da je vještica. Oko njezine su se kuće, prema pričama, često okupljale crne mačke, a miris sumpora i amonijaka dodatno je potpirivao glasine. Gizela je umrla, kuća se urušila početkom devedesetih, ali mnogi smatraju da se njezina prisutnost još osjeti pa zagonetne pojave oko zdanja i danas privlače znatiželjnike.