Gdje bi to građani i mogli držati slonove, zar u mamutici?

Zakonodavac se ne smije i ne može osloniti na savjest građana, jasno je to i majmunima urlikavcima. Zakoni i propisi, činjenica je, postoje da bi regulirali ponašanje, no je li ponašanje (čitaj: razum) Zagrepčana doista doseglo nisku granicu pa nam je potrebna gradska odluka koja nam izrijekom zabranjuje da kao kućne ljubimce – držimo slonove?

Da, slonovi su zabranjeni u Gradu Zagrebu – odluka je to pisana za sve one kojima je ikada palo na pamet udomiti tu vrstu životinje.

Najveći živući kopneni sisavci zabranjeni su, naime, Odlukom o uvjetima i načinu držanja kućnih ljubimaca te načinu postupanja s napuštenim i izgubljenim životinjama, propisanom još 2008. godine.

I dok je takva odluka nužna jer, među ostalim, zabranjuje držanje otrovnih pauka, zmija i drugih gmazova te otrovnih sitnijih životinja, nije nužno recima pravilnika vrijeđati inteligenciju Zagrepčana i pisati im o nedržanju slonova! Ili pak trošiti retke na pisanu zabranu o držanju žirafa, vodenkonja, majmuna urlikavaca, medvjeda i svih mogućih vrsta klokana u Zagrebu. Pišu li odgovorni propise vođeni praksom ili ih tek prepisuju? Ako ih i prepisuju, razmišljaju li o onome što preuzimaju i jesu li barem vizualni tipovi?

Očigledno nisu jer, da jesu, dopustili bi si vizualizaciju i uhvatili se u vlastitom apsurdu odgovarajući na jednostavno pitanje – gdje bi Zagrepčani u gradu i mogli držati slonove ili žirafe kojih već godinama nema čak ni u Zoološkom vrtu? U Mamutici, na Gornjem ili u Donjem gradu, u Donjoj Dubravi, na Trešnjevci? Ili su si isti ti autori mogli postaviti još jednostavnije pitanje – čime bi Zagrepčani životinjama kupili hranu kad jedva i sami podmiruju režijske troškove?

Samo slon, na znanje kreatorima odluke, 16 sati u danu provede hraneći se lišćem, korom i plodovima drveća pa pojede tako od sto pa do 300 kilograma trave i popije 190 litara vode. Preskupo je to, naročito kad građani znaju da je voda "pojeftinila" tek od studenog 2015. godine.