Generacija 1949. - preživjeli masakr, lovili grizlije, sa 76 plovili oko rta Horn...

Stigao je iz San Diega ne bi li vidio kolegice i kolege, njih 21 još živućih od 72 maturanta koliko ih je 1949. godine završilo Klasičnu gimnaziju u Križanićevoj. No, 83-godišnjem Roku Bujasu nije bilo naporno prijeći toliki put, nakon što je prije sedam godina plovio oko rta Horn, a sa 63 godine propješačio je Kilimandžaro, najvišu planinu u Africi.

Školske uspomene

Nemiran duh odveo ga je i na Aljasku u lov na grizlije, a sada koža jednog stoji ispred kamina u njegovoj kući. Tijekom života proučavao je nuklearna goriva, radio u jednoj od najvećih tvrtki te djelatnosti, no Bujas nije jedini maturant sa zanimljivim životopisom koji je izišao iz te škole. Njega nisu zaustavili kilometri, a druge ni činjenica da ne mogu više samostalno stajati na nogama. Na štakama su polagano koračali prema razredu, u kojem ih je čekala knjiga, vrsta dnevnika, koju su vodili tijekom školskih godina. Prisjetili su se tako zajedničkih izleta, radničkih akcija, starih profesora...

– Oni koji žive u Zagrebu, redovito se nalaze, tako da nije bio problem organizirati godišnjicu – rekao je Zvonimir Zorić Zorko, koji je 1945. preživio masakr na Bleiburškom polju, a izbjegao je i masovnu likvidaciju u Maceljskoj šumi iskakanjem iz vlaka u Velikom Trgovišću.

Obilazak groblja

Nastavlja gimnaziju, postaje član ilegalne organizacije TOHO (Tajna organizacija hrvatske omladine) i 1947. sa još dvanaest gimnazijalaca biva osuđen na tamnicu.

– Bio sam i najmlađi politički osuđenik 1947. i 1948. u kaznionici u Lepoglavi – kaže Zorić koji ponosno na reveru nosi značke Klasične gimnazije i Počasnog bleiburškog voda. Najbolje odijelo obukao je i Slavko Tomić, direktor i šef tijekom gradnje nekoliko termoelektrana i nuklearke Krško.

– Odredio sam ime i lokaciju mnogim termoelektranama – dodao je Tomić. Obići će zajedno i Mirogoj, Miroševac i Markovo polje i prisjetiti se onih kojih više nema.