'Grad je najljepši u praskozorje, to znam iz svojih ranojutarnjih šihti'

Zagreb je poseban kad je u dubokom snu i kad se ujutro budi. Tada, dok nema gužve, vidite svu njegovu ljepotu i njegovu veličinu… Godinama sam radio ranojutarnje šihte na radiju i vjerujte da znam o čemu govorim – započinje priču omiljeno lice s malih ekrana, televizijski voditelj Duško Ćurlić.

Sanjao o karijeri pilota

Pravi je purger – u Zagrebu je rođen i živi već 49 godina. S obitelji trenutačno živi u Utrini, kamo se doselio s Trnja u kojem je proveo djetinjstvo i mladost.

– Naravno da Utrina ima svojih nedostataka kao i svi kvartovi, ali ima i svoje parkove, puno zelenila, svoj plac, igrališta, svoje kafiće, ali prije svega svoje ljude koji ga čine kvartom. Možda je prednost nas iz Utrine što nam je sve blizu, a opet dovoljno daleko, što nas nisu okupirali trgovački centri, što nema histerije i svega što nosi današnji „urbani“ način života – iskreno kaže simpatični Duško koji trenutačno vodi HRT-ovu glazbenu emisiju “A strana”. Voditeljski posao još mu nije dosadio i nada se da barem još koju godinu neće.

– Još se uvijek veselim i još me uvijek me prođu trnci kad radimo nešto novo. Nadam se da ću naći neki prostor u eteru ili iza kamera koji će me ispuniti kao ovaj voditeljski posao – iskreno kaže Duško koji je kao klinac sanjao i o karijeri pilota, vozača tramvaja i glumca. Da pak na jedan dan promijeni karijeru i postane gradonačelnik, u svom bi kvartu više pažnje obratio na uređenje parkova i dječjih igrališta. Potrudio bi se i da se svi kvartovi jednako poštuju i da se u njih podjednako ulaže.

– Imam osjećaj da smo mi na Utrini često vrlo nepravedno zaboravljeni kao jedan od starijih novozagrebačkih kvartova. Znate kako kažu: “daleko od očiju, daleko od srca”. Lijepo je da se Zagreb pokazuje u punom svijetlu ulicama koje vode od aerodroma prema centru, ali Zagreb su svi kvartovi i svi njegovi ljudi – kaže televizijski voditelj.

Najdraža Križanićeva ulica

Ipak, metropolu voli sa svim manama i vrlinama. Prve ljubavi, prijateljstva, prva veselja i tuge, odrastanje, školovanje, za Duška su „razasuti“ po svim dijelovima grada i svi su mu podjednako dragi. Ali kada bi morao izdvojiti neki dio grada, bila bi to Križanićeva ulica, kamo je išao u gimnaziju.

– Taj miris proljeća koji se tamo osjeti, kad se spusti topli zrak preko Sljemena, kad se nakon zime šećete tamo... To je nešto što zapamtite za čitav život. Obilježi vas trajno i uvijek vas prati – zaključuje pomalo nostalgično Duško.