Građani su pokazali da će uslugu rado platiti ako nemaju osjećaj da ih se pljačka

Ako je mjesečna zarada od polusatnih karata za četiri kune 14,8 milijuna kuna, a od onih za deset kuna devet milijuna kuna, vrlo je jednostavno zaključiti da se ove prve, otkad su uvedene, prodaju kao lude.

Dajte jednu “malu“, “kratku“, “rozu“, “jeftinu“... Tim riječima Zagrepčani već dva mjeseca uglavnom ulaze u tramvaje i autobuse. Izgovorili su to točno 3,7 milijuna puta. Toliko je polusatnih karata, naime, prodano, što u vozilima, a što izvan njih. S obzirom na to da je u veljači u prodaju pušteno četiri milijuna, čini se da je uspjeh iznenadio čak i sam ZET. Građani nove karte kupuju u buntovima da ne bi nestale, a povećanom su prodajom šokirani i prodavači na kioscima, ali i vozači, koji kažu kako više u miru ne mogu voziti koliko ih građani povlače za rukav da bi od njih kupovali karte. Nisu, kažu, to mogli ni sanjati prije nekoliko mjeseci. Za to vrijeme još samo rijetki koriste plave karte pa ih je tako u veljači prodano samo 900 tisuća. Kad se sve izračuna, ispada da ZET za njima ne treba nimalo žaliti jer, ako se ovakav trend nastavi, mogao bi zaraditi i 50-ak milijuna više od prošlogodišnjih 10-ak milijuna. Zbog mogućeg upeterostručenja zarade u ZET-u trljaju ruke, no ono što je još važnije jest da su i građani nakon dugo vremena zadovoljni uslugom koju dobivaju u ZET-u.

Kada je riječ o švercanju, uvijek je postojala dvojba bojkotiraju li građani cvikanje karata jer su im one preskupe za ono što mogu dobiti ili jednostavno smatraju da je švercanje u redu. Godinama su građani govorili da druga teza nije točna i da bi oni rado plaćali prijevoz kada bi omjer cijene i kvalitete bio realan. Pritom su isticali kao primjere brojne europske gradove u kojima je vožnja bila jeftinija. A sada su građani dobili i priliku da pokažu da nisu okorjeli kršitelji propisa, već da će rado izdvojiti novac. Važno je samo da pritom nemaju osjećaj da ih se besramno pljačka. A to su, valjda, zaslužili.•