ipak se može

Gradili seoska imanja pa snove pretvorili u uspješan posao

Foto: Davor Visnjic/PIXSELL, Goran Stanzl/PIXSELL
imanja (1)
Foto: Davor Visnjic/PIXSELL, Goran Stanzl/PIXSELL
imanja (1)
Foto: Davor Visnjic/PIXSELL, Goran Stanzl/PIXSELL
imanja (1)
Foto: Davor Visnjic/PIXSELL, Goran Stanzl/PIXSELL
imanja (1)
Foto: Davor Visnjic/PIXSELL, Goran Stanzl/PIXSELL
imanja (1)
Foto: Davor Visnjic/PIXSELL, Goran Stanzl/PIXSELL
imanja (1)
Foto: Davor Visnjic/PIXSELL, Goran Stanzl/PIXSELL
imanja (1)
Foto: Davor Visnjic/PIXSELL, Goran Stanzl/PIXSELL
imanja (1)
Foto: Davor Visnjic/PIXSELL, Goran Stanzl/PIXSELL
imanja (1)
Foto: Davor Visnjic/PIXSELL, Goran Stanzl/PIXSELL
imanja (1)
13.08.2012.
u 13:00
Unatoč krizi, ovaj oblik gospodarske djelatnosti koji ujedinjuje seoski turizam, poljoprivredu, sve češće ekouzgoj te ugostiteljstvo, bilježi rast
Pogledaj originalni članak

U posljednjih nekoliko godina u zagrebačkoj županiji niče sve više seoskih gospodarstava usmjerenih na turističku i ugostiteljsku djelatnost.

Od zapadnog dijela i vinorodnih krajeva jastrebarskog područja prema istoku, gdje se na obroncima Moslavine podižu nasadi lavande, otvoreno je gotovo pedesetak seoskih turističkih gospodarstava zagrebačke županije. A unatoč krizi, ovaj oblik gospodarske djelatnosti, koji ujedinjuje seoski turizam, poljoprivredu, sve češće ekouzgoj te ugostiteljstvo, bilježi rast.

Gastro ponuda

Dva hektara seoskog gospodarstva bivšeg državnog službenika Darka Matezovića (38) u mjestu Gračec u općini Brckovljani pripada još neotkrivenim biserima kontinentalnog turizma. Podignuta isključivo vlastitim sredstvima, seoska baština u koju je Darko Matezović sa suprugom Lucijom utkao višegodišnji trud ima i povijesnu pozadinu – seosko gospodarstvo podignuto je na nekadašnjem grofovskom imanju te je danas u cijelosti prilagođeno svim uzrastima posjetitelja.

Posebnost je imanja drveni most dužine oko 110 metara koji prolazi kroz krošnje drveća iznad zemlje u visinu i do 8 metara, na kojem su klupice za odmor.

– Planiram uskoro podići i smještajne kapacitete, ali je na njih “udarila” birokracija svojim nerazumijevanjem. Smještaj planiram u autohtonim kućama koje imaju manje kvadrata no što se propisuje za turistički smještaj pa još tražim model kako to pomiriti – otkriva Matezović.

Na imanje udaljeno dvadesetak kilometara od Zagreba dolaze najčešće obitelji, ali i poslovni ljudi, a posebna je “poslastica” mladencima koji svoje vjenčane fotografije najradije ovjekovječuju upravo na imanju.

– U gastroponudi imamo cijeli niz domaćih proizvoda, od hrane do različitih vrsta rakije, a ako ih ne proizvodim sam, otkupljujem ih od drugih obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava. Potrošnja nije velika, ali ne bih toliko ulagao u imanje kad bih mislio da u ovoj djelatnosti nema budućnosti – drži Matezović čija cijela obitelj radi na imanju.

Gastroposlastica s ovog imanja, jedinstvena u cijeloj Zagrebačkoj županiji, a može se kušati u svako vrijeme, šaran je u rašljama.

Pansioni i za konje

Na samo tridesetak kilometara od Zagreba velebno seosko imanje Ladanj kod strica u selu Sobočani nadomak Kloštar Ivanića, na čak pet hektara površine, isključivo vlastitim naporima i s tri milijuna kuna bankarskog kredita, podigla je Sanja Paulić (44). Ladanj kod strica u prvom je redu ugostiteljski objekt u kojem se nudi autohtona gastroponuda, za koju većina namirnica stiže iz vlastitog voćnjaka i vrta. Uronjen u očuvani prirodni krajobraz, ispresijecan vinogradima i šumama, Ladanj kod strica imao je dobar start, no ova godina obilježena krizom usporila je njegov rast.

– Otvorili smo vrata sredinom 2010. godine, a sve donedavno poslovanje je bilo uspješno. No od početka ove godine, umjesto da krenemo punim kapacitetom ugostiteljskog objekta te smještaja u tri sobe, sve je pošlo nizbrdo – kaže Sanja Paulić.

Promijenio se standard gostiju

Ne skriva razočaranje da se u dvije godine profil, ali i standard gostiju promijenio pa je sve manje noćenja, duljeg boravka na imanju, ali i gastropotrošnje.

– Dolaze nam ljudi popiti kavu iz Zagreba. Imamo nešto lovaca te izletnika, ali ni blizu kako je bilo u početku – jada se vlasnica imanja uvjerena u uspjeh svog projekta koji je zakočila sveprisutna kriza.

Dio kamata na desetogodišnji kredit, uz pomoć kojega je na nekadašnjem seoskom imanju podignuta gostionica, ali i većina gospodarskih zgrada među kojima se gradi i pansion za konje, subvencionira ministarstvo turizma. Sanja Paulić hvali napore županije koji su usmjereni kroz različite financijske potpore upravo razvoju seoskog turizma, bez kojih bi poslovanje bilo znatno teže.

– Ovo je moj životni san, ali počela sam ga ostvarivati u pogrešno vrijeme – kaže Sanja Paulić koja drži da poslovnu ambiciju, kako nje kao vlasnice imanja, tako i svih koji se upuštaju u njegovanje seoskog turizma, uvelike određuju sadašnje prilike u gospodarstvu. Svi vlasnici imanja poručuju kako je najbolja promocija ona koju usmenom predajom šire zadovoljni gosti, a one koji još ne poznaju Zagrebačku županiju k njima dovedu i web-stranice. Potporu imanjima najmanje su iskazali čelnici lokalne zajednice pa nije rijedak slučaj da se obljetnice i svečanosti pripremaju čak u drugim općinama umjesto na imanjima u vlastitoj blizini, slažu se i Sanja Paulić i Darko Matezović kad ih pitamo za odnos s prvim ljudima vlasti u svom susjedstvu.

Država je napravila određene pomake u očuvanju autohtone baštine, ali i promicanju seoskog turizma, za čijim čarima vrijedi posegnuti.

Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 8

Avatar bok
bok
14:29 13.08.2012.

kao svugdje tko ima pameti i voli raditi nemoze samo tako zaustaviti vlastiti uspjeh. Prije dva tjedna sam u krajuu kojem je u doba jugokomunzma bilo samo kiselog tuduma bio na takvim gospodarstvu i kusao vino i hranu. Iako sam doista razmazenmoram reci da je bilo vrhuhunske kvalitete. Ti budu ljudi svakako uspjeli. Svatko kojiproba njihove proizvode bude postao "fan" i preporucio svima.

Avatar Drazen Klaric
Drazen Klaric
16:08 13.08.2012.

Hm U Hrvatskoj se sve radi kampanjski. Tako je bilo i sa seoskim turizmom. Tu su se uključile i babe i žabe. Sve je to začinila komplicirana i korumpirana administracija, nakon koje ne ostaje ni spaljena zemlja. Gosti, dakle seljaci, koji su sa sela pobjegli u grad, a sada su bez novaca, a vole se sječati lijepih dana iz mladosti, ponovo bi malo bili sretni i dobro najedeni i napijeni kao nekad. Ali, sada to košta, a oni nemaju novaca, a ovi koji bi ih ugostili, ne mogu dati zabadave. I tu je sve završilo.

OB
-obrisani-
15:55 13.08.2012.

jest da si prilično nepismen, ali svaka ti je na mjestu.