U 2017. navršit će 80, ali svoje godine, kaže, smatra samo brojem. Predsjednik je stoga skupštinskog Odbora za financije, a član onog za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i kontrolu. Ne propušta nijednu sjednicu Gradske skupštine, jedino bi, priznaje, volio da počinju nešto kasnije jer on ujutro voli – malo dulje spavati.
Mami nikad nismo rekli “ne”
Grgo Jelinić (HSU) najbolje funkcionira kako dan odmiče, objašnjava, pa najviše koncentracije ima noću. Baš tada napisao je svoje dvije knjige, a i skupljao materijal za njih, kao što to sad čini i za treću, na kojoj uskoro počinje intenzivnije raditi.
– Volio bih napisati još tu jednu koja će govoriti o cijeni odnosa među ljudima, mislim da će to mnogima biti interesantno – govori Jelinić, koji se u Zagreb doselio 1960. godine, a kao građevinar gotovo izgradio Novi Zagreb. U graditeljstvu je, objašnjava, proveo 50 godina, uglavnom na rukovoditeljskim pozicijama.
– Sedamdesete i osamdesete bile su lude za Zagreb. Godišnje smo u Novom Zagrebu izgradili i tisuću stanova. I to sve ručno, bez miješalica, kranova, sve vlastitom snagom – govori Jelinić, rodom iz Dervente.
Sin je, kaže, stolara i kućanice, šesto dijete od desetero, ponosni brat pet sestara i četvorice braće. – Odrastanje tada ne može se uopće usporediti s današnjim vremenima. Mi smo se igrali vani, pomagali oko kuće i poslova na selu, slušali roditelje. U mojoj kući mama je bila šefica, kao djeci nije nam nikad palo na pamet da joj kažemo da nešto ne želimo napraviti – iskreno i sa smiješkom objašnjava simpatični umirovljenik, koji kao svoju najveću životnu potporu ističe suprugu Anu, s kojom je u braku od 1968. godine.
– Bila vam je to ljubav na prvi pogled. Ona je, prije svega, čovjek, predivna kućanica i divna majka te baka – govori o svojoj Ani, s kojom ima dvoje djece, kćer i sina. Odrasle djece, kako kaže zastupnik, pa se nema više o kome brinuti.
Moram se čak i “skulirati”
– Ma i unuci su mi već gotovo odrasli, a bez mladosti, kuća je meni i baki nekako prazna – s ljubavlju o unučadi, 18-godišnjoj Luciji i 15-godišnjem Ivanu, govori njihov djed Grgo.
Kad su bili manji, upravo on dolazi je po njih u školu te provodio s njima vrijeme do dolaska roditelja s posla. – Meni su vam oni čista radost, kad sam s njima, malo se čak moram i “skulirati”, a njihovih fotografija imam na kilograme – kaže Jelinić, koji nam je priznao i kako mu je jedna od najvećih životnih želja bila – postati novinar.
Taj hsu je sramota za hrvatsu politiku.svima preko 65 treba dati pocasni status u strankama i da ne mogu biti aktivni clanovi a ni aktivni politicari.kakvu on ima perapektivu sa 80godina? Jedina sansa hrvatske j da se podmladimo i maknemo ove sa socijalistickim mentalitetom