Zbijeni, prekriveni najlonskim folijama za koliku-toliku zaštitu, u prostoriji koja povremeno i prokišnjava, u nestabilnoj temperaturi...

U takvim se uvjetima Ljubomir Gašparović sa sinom Danijelom pokušava brinuti za trenutačno najveću zbirku povijesnih klavira u Hrvatskoj. Prostor im je dodijelio Grad kako bi u njemu skladištili instrumente uglavnom starije od 150 godina. No, 50 klavira, kolekcija za koju su stručnjaci utvrdili da je kulturno dobro, jedva da stane u 250 kvadrata prostorije u Dubravi, koja je sve manja. Kad im je, naime, prije četiri godine dodijeljena, zbirka je bila puno skromnija.

Becićeva i Senečićeva soba

Bilo je to privremeno rješenje dok se ne uredi Palača klavira. Riječ je o projektu koji su Gašparovići predstavili gradonačelniku Milanu Bandiću, a uključivao je i donaciju 14 klavira Gradu.

– Trebali smo ih smjestiti u Palaču Grlečić-Jelačić na Markovu trgu, koja je u ruševnom stanju. Počeli smo s pregovorima, izradili i idejni projekt, a predviđala se i obnova objekta – govore Gašparovići. Počeli su dogovarati i suradnje s glazbenicima jer Palača klavira nije osmišljena samo kao muzej, već bi se ondje održavali i koncerti te glazbene radionice, a predviđala se i konferencijska sala, salon za komorne orkestre, bistro...

– Koncerte na starim klavirima i sad organiziramo, ali na različitim lokacijama, od Muzeja za umjetnost do Hrvatskog državnog arhiva, a ovako bismo ih objedinili. No, nakon godinu dana intenzivne komunikacije s Gradom sve je odjednom stalo, počeli su nas izbjegavati i sad samo želimo znati na čemu smo. Tražili smo i sastanak s predstavnicima Ministarstva kulture, no uporno ga odbijaju – kažu Gašparovići. Posjeduju i klavir slikara Vladimira Becića pa su planirali u jednu prostoriju palače staviti njegov instrument, štafelaje i slike. Svoju je sobu trebao je imati i slikar Željko Senečić, koji je također svirao, kao i Svetislav Stančić, utemeljitelj zagrebačke pijanističke škole.

Ne na toj lokaciji

Bio bi ondje i najstariji primjerak iz zbirke, klavir Müller iz 1820., koji se tek treba restaurirati.

– Potrebno je još 1500 sati rada na njemu, to sve plaćamo iz vlastita džepa, ne smijem ni izgovoriti koliko nas košta održavanje. Restauracija samo jednog klavira stoji od 20 do 35 tisuća eura. Osim toga, kad kiša pada, u prostoru je jezero i samo ovo ljeto stradala su dva klavira, jedan iz 1840., a drugi iz 1846. – kaže Lj. Gašparović.

U gradskom Uredu za kulturu pak ističu da je Zavod za zaštitu spomenika utvrdio da palača Grlečić-Jelačić nije prihvatljiva za lokaciju Palače klavira te da će za zbirku nastojati pronaći novi adekvatan prostor.