Neki su uživali u šetnji parkom, neki u pikniku na travi, klinci su se zabavljali uz sportske aktivnosti poput nogometa i badmintona, a kako bi se počastili kojom porcijom graha s kobasicom ili pak štrukli, Zagrepčani su čekali u nepregledno dugim redovima. Tako je izgledala proslava Praznika rada, u povodu koje su se u maksimirski park slili deseci tisuća ljudi.
Druženje s obitelji i prijateljima
Gužve su se stvarale već od devet sati, a na samom ulazu u park goste su dočekali članovi Zagrebačkog orkestra ZET-a, koji su atmosferu podizali svirajući neke od najpoznatijih pjesama posvećenih metropoli, poput "Moj Zagreb tak ima te rad", "Serbus dragi Zagreb moj" i "Zagreb je najljepši grad". Dok su guštali u grahu, a podijeljeno je više od 40.000 zdjelica, ali i štruklama, kojih je bilo oko 20.000 porcija, ZET-ovci su sugrađane zabavljali i s glavne pozornice, na kojoj su glazbeno pratili Šlageriste s Ribnjaka, Ivanu Starčević i Matiju Antolića, uz koje je zapjevao i Željko Grozaj.
– Na današnji dan prisjećamo se borbe za radnička prava. Ona nisu nikome dana, za njih se moralo boriti, a društvo može biti zdravo jedino ako imamo zadovoljne radnike. No uvjete rada potrebno je dodatno poboljšati, u što spadaju i socijalne i zdravstvene usluge, kao i obrazovanje, kako ljudi ne bi odlazili iz ove zemlje, već ostali i dobili posao bez stranačke iskaznice te živjeli dostojanstveno – poručio je gradonačelnik Tomislav Tomašević, koji je okupljene također pozdravio s glavne pozornice.
Glasom koji podsjeća na Ivu Robića njegove je hitove, među ostalim, zapjevao i popularni Martin Kosovec, pobjednik posljednje sezone "The Voicea", a najveća gužva oko pozornice nastala je kada je njome zavladao Gibonni.
– Unazad nekoliko godina ne pamtim ovakvu feštu, a ni ovolike gužve. Trebalo bi tako uvijek biti, da se Prvi svibnja iskoristi za boravak u prirodi i druženje s obitelji i prijateljima, a nije naodmet ni guštanje u grahu – kazala nam je umirovljenica Iva, koju smo zatekli kako čeka u nepregledno dugom redu ne bi li se počastila porcijom graha. Feštu za Praznik rada u Maksimiru još nikada nije propustila, dodala je, no u sjećanju su joj ipak ostale urezane one iz pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća, kada je iz Dubrave, gdje je živjela, pješačila do autobusnog kolodvora, gdje se nalazila s prijateljima.
VEZANI ČLANCI:
– To su bile ogromne svečanosti, zagrebačkim ulicama prolazila je velika parada zbog koje ni tramvaji nisu vozili. Slavilo se po tjedan dana, a nekako mi fale ta vremena, i to ponajviše zbog današnje omladine, koja ih nije imala prilike proživjeti – istaknula je 87-godišnjakinja.
Poratne se 1946. godine Praznik rada u Zagrebu počeo najprije obilježavati u tvornicama, školama i tadašnjim društvenim organizacijama i ustanovama, odakle su se povorke ljudi slijevale na glavni trg. Predvodio ih je Savez metalaca, među kojima su prednjačili radnici Prvomajske, a odmah iza njih ponosno su koračali i oni iz tvornice "Rade Končar". Puna četiri dana, s vikendom, svjedoči također bogata arhiva Večernjaka, trajali su prvosvibanjski praznici 1978., što je većina iskoristila za putovanja i "seobu" iz gradova. Zagorski bregi i proplanci Samoborskog gorja bili su puni izletnika, kao i obližnje toplice, a na ulicama Zagreba ostali su samo vozači i kondukteri plavih tramvaja i autobusa. I te su godine, kako bilježi naša arhiva, u pogon bile puštene nove tvornice, ceste i pruge te otvorene brojne škole.
Za vojnički ručak 300 dinara
Maksimirski je park pak svoja vrata za svibanjske proslave otvorio 1983., a prvu cjelodnevnu feštu na livadi podno Vidikovca organiziralo je gradsko sindikalno vijeće. U zabavnom programu sudjelovali su brojni slavni glumci i pjevači te kulturno-umjetnička društva, no kako bi guštali u vojničkom grahu, koji tada nije bio besplatan, Zagrepčani su morali izdvojiti 300 dinara. Nisu se zaboravljali ni ljubitelji sporta pa su organizirana natjecanja u malom nogometu, kuglanju, pikadu, badmintonu, minitenisu i boćanju. Prodavaonice su toga dana bile zatvorene, no benzin se, kako svjedoči Večernjakova arhiva, i na praznik mogao natočiti. Četiri godine kasnije, također je ostalo zabilježeno, Prvi svibnja obilježen je i puštanjem u promet nove tramvajske linije, one pod brojem 17, koja je Borongaj spojila s Jarunom, ali i produljenjem rute "petice" koja ga je povezala s Maksimirom.
Prvosvibanjsku feštu u jednom od najljepših gradskih parkova gotovo nikada nije propustio ni Slobodan Nišić, koji je i jučerašnji dan odlučio iskoristiti za šetnju, ali i uživanje u bogatom programu.
– Lijepo je vidjeti ovoliko ljudi, i mladih i starijih, i djece i roditelja, koji uz druženje i zabavu slave Praznik rada. No nekada su ta okupljanja bila i masovnija, a čini mi se da su ljudi bili zadovoljniji – kazao je.
Tomašević postaje sve sličniji Bandiću...