Više ne možemo živjeti od smrada s farme. Uvukao se i u kuću, zavjese, namještaj. Noćima nas budi, ne možemo spavati, moramo zatvarati prozore. Postalo je neizdrživo – započinje priču Ljubica Šoštarko, jedna od nezadovoljnih mještanki Gradeca kod Vrbovca.
“Miris” dolazi s OPG-ova
Nakon što se svinjogojska farma u vlasništvu Belja, odnosno Agrokora, 2008. obnovila, 3600 stanovnika tog malog naselja žali se da se guše u smradu. Taj je problem trebala riješiti gradnja bioplinskog postrojenja koje skuplja gnojovku s farme, ali neugodan miris, kažu, otad je još gori.
– Već godinama nastojimo pronaći kompromis s čelnim ljudima Belja i Agrokora, ali uzalud. I kad se uspijemo dogovoriti, ne dogodi se ništa, već se promijeni odgovorna osoba i sve kreće ispočetka. Oni zapravo tvrde da smrad ne dolazi s njihove farme, već s lokalnih obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava – ističe Admir Smajlović, donačelnik općine Gradec.
Konkretan dogovor uspjeli su postići prije dvije godine. Obećano je da će se tijekom 2015. i 2016. na farmi ugraditi četiri filtra zraka koji bi riješili problem smrada, a ove godine njih osam.
– Na ugradnju filtra obvezuje ih i okolišna dozvola. Do 2020. bi trebali ugraditi filtre na cijeloj farmi, ali dosad su ugradili tek dva. Smrad je najgori noću, između 22 i osam sati ujutro, i kada pada kiša. Iz bioplinskog postrojenja tada otvore cijevi i puštaju gnojovku u potok Črnec koji se slijeva u Lonju pa su ljudima i bunari zagađeni. Sumnjamo da tu završava i sav životinjski i drugi otpad, kao što su iznutrice, kosti, crijeva, pokvarena hrana – kaže Fabijan Tadić, koji živi tek 280 metara od farme i postrojenja. Doma, dodaje, ima devetomjesečnu bebu zbog koje ne može upaliti klimu, a zbog smrada mora zatvoriti prozore pa dijete noću od vrućine ne može spavati.
Nepodnošljiv smrad na kakav su mještani Gradeca osuđeni već godinama širio se i za našeg posjeta.
– Još nam jedino preostaje da počnemo hodati s gasmaskama po ulici – sarkastično komentiraju mještani koje je zajednički problem povezao u građansku inicijativu. U više navrata zvali su i službu 112 i zahtijevali da pošalju inspektora, ali, kažu, odgovorna osoba na teren iziđe nakon mjesec dana, a onda potpiše da je sve u redu ili farmi da rok od pola godine da riješi problem.
– Najgore je to što u našim zakonima ne postoji kategorija smrad i ne može se mjeriti. Mi smo kao općina platili mjerenje kvalitete zraka 60 tisuća kuna i dokazano je da su ispuštene količine štetne za zdravlje, ali da je sve u redu po našim zakonima – nezadovoljan je donačelnik Smajlović.
Iz Agrokora pak poručuju da je s farmom sve u redu i da na toj lokaciji posluje još od 1980. sa svim potrebnim dozvolama.
Spremni smo na dijalog
– Kroz suradnju s Općinom Gradec dodatno smo unaprijedili farmu 2016. godine ugradnjom filtara za pročišćavanje izlaznog zraka na dva objekta tovilišta, vrijednosti 2,3 milijuna kuna. Izlazni zrak s farme svakodnevno se pročišćava usmjeravanjem na filtre na kojima se neželjene tvari iz zraka apsorbiraju putem vode. Ovakvi filtri koriste se na brojnim farmama diljem Europe i svijeta. Riječ je o naprednoj tehnologiji koja se prvi put koristi u Hrvatskoj – odgovaraju iz Agrokora.
Odbacuju i optužbe da otpadne vode s farme ispuštaju u okoliš te tvrde da su spremni na dijalog s lokalnom zajednicom. Ipak, Gradečanima je prekipjelo te strpljenja više nemaju. Od Agrokora su zatražili zatvaranje ili prenamjenu farme, a najavljuju kolektivne tužbe i blokadu ceste.
Da živite u Gradecu ne bi tako komentirali. Ljudi na slici imaju podršku svih mještana, a da ovdje živi i samo deset ljudi i oni bi imali pravo na čist zrak. To je osnovno ljudsko pravo. Kroz pluća dolazi kisik do svih organa, a zna se što se događa ako udišete otrovan smrad. Ne želimo rak, nego čist zrak. Farma nikada nije tako smrdila kao sada i kako vrijeme ide sve je gore i gore, a očito to više nije samo farma nego spalionica biološkog otpada bez filtera. Sada je smrad svaku noć nepodnošljiv i izaziva mučninu, glavobolje... Kada očekujete da ćete nakon nesnosne vrućine udahnuti malo svježeg zraka to je ne moguće, jer noću kreće nesnosan smrad koji dugo traje i na mahove se ponavlja i u jutarnjim satima. Sretni ste ako stignete zatvoriti sve prozore. To ne bi poželio ni neprijatelju. Ne možemo i ne moramo baš svi iseliti iz domovine da bi vidjeli da postoje farme sa stokom na pašnjacima i spalionice otpada u zemljama zapadne Europe pored kojih ljudi normalno žive, jer se ne širi smrad od kojeg se ne može živjeti i zbog kojeg ljudi oboljevaju i umiru.